Bruji svijet

Bruji svijet prokažen
varljivim zadahom prolaznosti
i naoružan bezumljem gordim
sa  neodoljivim nagonima
okužene nutrine
pripovijeda svoj
groteskni humanizam
pred očima čovjeka
mistično zagledanog
u prekrasnu zimsku noć
koja mu šapuće
zanosne sonete
o beskrajima ovjenčanim
u dalekim zvijezdama.

Medju starim zidinama
i bodljikavom žicom ,
na karauli kao da sve
u jednome trenu
prestane da postoji
po nekoj magičnoj formuli udešeno
i vrijeme utone u carstvo
nedokučive beznačajnosti
prekriveno mahovinom
zgasnutih strasti ,
skrivenih osjećanja ,
neobičnih uspomena i
susreta iz prošlosti
koji se pomamnom brzinom
roje k'o mušice u
vrtlogu burnoga uma .

                       Dušo moja

Dušo moja ,
tvoje srce je
poezija nad poezijama
i tajna nad tajnama
u koju sam od iskoni vjerovao
i čeznuo neizrecivo za njom
svom pjesničkom
dušom svojom .

Magla

Ova magla Banjalučka
neku tajnu tugu
u grudima budi ,

Ptice dušu vaznose
u beskrajna prostranstva plavetnila
i pjevaju pjesmu nad pjesmama ,

Jedino čovjek
blista smjelo
u gustoj magli
i srcem silno
vječnost dičnu sluti .

Prevazidji mudrost uma svoga , ona ne vrijedi ništa bez srca tvoga !

Naša omladina se raščovječuje enormnom brzinom diveći se u svakome smislu lažnim i najdestruktivnijim uzorima pigmejske Evrope i svesatanizovane Amerike !

Usavršavaj se mnogo više u ćutanju , nego u brzopletom govorenju , jer ćutanje iscjeljuje i sabira čovjeka u cijelinu , umudruje ga više čak i od zlatnoga govorništva .

Da bi spoznao i obogatio se nečim dobrim u svome životu , čovjek mora prvo da spozna koliko on zapravo ne zna !

Petar Drugi Petrović Njegoš
( Osvrt na stihove  Nebeske poeme Luča Mikrokozma ).

                        

Luča Mikrokozma  :

Da , svagda mi dragi nastavniče ,
Srpski pjevče Nebom osijani ,
Zadatak je smješni ljudska sudba ,
Ljudski život snovidjenje strašno !

Najveličanstveniji Srpski pjesnik Njegoš
İ bogomudri svečovjek Vladika Rade
Posvetio je  slavnu nebesku
Poemu Luča Mikrokozma svome
Proslavljenome učitelju pjesniku Simi Milutinoviću Sarajliji koji je pored
Njegoševog strica Svetoga Petra Cetinjskoga uticao najviše na
Bogoobdarenu ličnost mladoga Vladike Rada .

Jedan od najvećih umova svijeta veliki
Gete iskazivao je počast i poštovanje obdarenom pjesniku Simi Milutinoviću Sarajliji .
On je jedan od mnogobrojnih zapostavljenih znamenitih ličnosti u
Našemu narodu , sasvim nedovoljno  uvažavan i poštovan .

Cetinjski pustinjak piše i obraća se svim
Bićem sa najdubljom zahvalnošću i
Ljubavlju svome dragome nastavniku i
Srpskome pjesniku Nebom osijanom .
U čudesnoj poemi i nebeskom spjevu
Luča Mikrokozma
Njegoš se  uspinje do neslućenih visina i
Ostaje fenomenalno neuhvatljiv i
Nedodirljiv , posebno u svome
Gorostasnome monologu zapanjujuće
Erudicije koji ga lansira pravo na tron
najuzvišenijih  besmrtnika
Književnosti kakvi su Dante i Milton .

Sozercavajući najmračnije ponore
Čovjekovog bitisanja na Zemlji i
Sagledavajući te iste zastrašujuće
Provalije duboko u sebi , kliče kroz svoja
Djela zajedno sa istorodnim mu
Svečovjekom Dostojevskim  :

"Svi smo mi krivi , za sve i sva ."

Život za Njegoša je vihor smrti i Vaskrsenje truležnog čovjeka iz Carstva smrti u dolini
Plača i uzdaha kosmičkih i natkosmičkih
Razmjera gdje neprestano ratuju dani sa noćima .

U jednome trenutku on se osjeća silno
Poput Cara Davida , a već u drugome
Času saživljava se i upodobljava
Mislećem atomu i duboko osjeća
Čitavo ništavilo , strahotu onoga
Što predstavlja biti čovjek u ovome
Svijetu .

Ponirući proročki u metafizičke i sveštene
Tajne neba i Zemlje , Vladika državnik ,
Mislilac , filosof i vatreni Poeta je drugi
Jov koji se neprestano hrve sa Stvoriteljem i vapi njemu oboženom
Ljubavlju , proklinje usud svoj mučeći se
Pitanjima smisla postojanja čovjeka .
U preužasnim vjetrometinama Golgotskoga stradanja svoga naroda
Ispija sudnju čašu Gospoda koja mu je dodjeljena po nedokučivom promislu
Božijem , jer jedino u njoj vidi blaženo
Utočište i bezmetežnu luku spasenja
U presvijetlom liku Bogočovjeka
Hrista .

Stefan Višekruna

Kišne gliste i
               Kišni ljudi

Bezbroj kišnih glista
Posle svake kiše
Grčevito umire
U strašnim bolovima na
Ledenom betonu .

Milijarde kišnih ljudi
Umire sa bolnim krikom
Neostvarenosti u grudima
Posle svakoga života
Ne zakoračivši dovoljno
Duboko u svoje sopstvo .

Milioni ljudi nikada ne umiru
Jer nisu ni kišne gliste
Niti su kišni ljudi .

Sve svjetlosti i mrakovi bitišu
İ smjenjuju se neprestano kao
Dan i noć u čovjeku .

Najteže i najpotresnije je
Obračunati se sam sa sobom
İ ne pobjeći pritom od sebe .

              Danas

Danas ljudi ujedaju pse .
Danas je tragično biti normalan .
Danas je opaka moda umirati svakoga dana najtužnijim smrtima iskompleksiranosti i hvaliti se time .
Danas je djavo naš kum najrodjeniji .
Danas je društvo duboko ogubavljeno destrukcijom koju naziva ljubavlju bez imalo srama .
Danas ljudi ispranih mozgova nasladjuju se zabavama i rijalitijima , jer odavno rovare u zemlji , okovani u tijelu krtice .
Danas je  bezumna vlast ušla u NATO , jer gramzivosti otpadnoj svako je roditelj .
Danas je novac , ugled i moć jedino mjerilo čovjeka .
Danas je vrijeme štakora i vrabaca .
Danas su fukare belosvjetske jedini naši heroji .

Život je poezija , poezija je život .
Jer poezija se ne stvara toliko
Koliko se ona prije svega živi svim bićem .

              İ dalje sam nestašno djete

I dalje sam nestašno djete
Jadni i umrli svijete ,
Zaigrano tumaram pijan
Mokrim ulicama sudbe klete .

Protjerujem sebe iz sebe
İ nepopravljivo čeznem da postojim ,
Jer najstrašnije  je ostati žedan
Na izvoru sopstvene spoznaje
I ne umrijeti .

Umoran od larme sveznajućih,
Ogrćem se tišinom koja iscjeljuje
Svekoliku bol srca  i
Pjevam o ljubavi
U carstvu smrti
sa pjesnicima
U kafani života .

İ dalje sam nestašno djete
Jadni i umrli svijete ,
Zaigrano tumaram pijan
Mokrim ulicama sudbe klete .

                      Probudi se dječače !

Probudi se dječače iz djetinjih snova ,
Ne padaju više čokoladice
İ biseri sa neba ,
Zamjenili su ih crni oblaci
İ prljava kiša.

Zubato Sunce kezi ti se sada
Na mutnom horizontu svijeta
İ grije te varljivom toplotom
Od koje se često razboliš.
Svi autići i vozići sa kojim si se igrao
İ lomio ih u pijesku
Smiju ti se podrugljivo u lice ,

Surovo je hladno sanjati o
Bogatstvu kada ti ulični beton
Smrska glavu i pohara djetinjstvo ,
Strašna je tragedija biti dječak
Bez roditeljske ljubavi ,
Ljudi su daleki stranci
İ guše se pomijama života ,
Zbog toga kamenuju raspetog Boga
İ umiru daleko od srca .

Život je nasmijana kučka koja te
Za čas posla namami jeftinim
Krpicama i pustim snovima
Po najnižoj cjeni ,
Ponekad čak i besplatno je obljubiš
Pijan na pozornici ludila ,
Pa se hvališ prevaren da si najveći
Mangup zbog toga .

Gdje su sada silne djevojčice što su trčale pomamno zaludjene tobom, zapitaš se nekad ?

Probudi se dječače i pogledaj ,
Nema više tvojih omiljenih šećerlema u
İzlogu prodavnice slatkiša u tvojoj ulici
Koje si gutao strasno očima ,
Nestale su istopljene u otpadu svemira .
Fudbalska lopta nije više tvoja ,
Za njom sada trče novi dječaci i maštaju
İsto što i ti nekada ...

Moje pjesme

Moje pjesme nisu pjesme ,
već prepjevi vapaja duše
koji patnički slove
o neslovivoj buktinji neba
i svom snagom plamte
u blaženom čeznuću
za prosvjetljenjem .

Čovjek koji tamnuje
u sivilu svijeta
raspinje se mišlju
u spoznaji o besmrtnosti
i duh mu krvari
izranjavan neopisivim
bolom savjesti .

Kad srce zaćuti

Kad srce zaćuti ,
nepokoj se nastani
kao rugoba ogavna
medju tvojim zjenicama .

Kad srce zaćuti ,
riječi se sruče u
ponore prokletstva
i plaču okovane mrakom .

Kad srce zaćuti ,
varvarska najezda
nemilosrdno opustoši
tvoju zemlju
i tada je strašna kazna voljeti .

Kad srce zaćuti ,
nebo postane
savršeno nedokučivo čovjeku .

Kad srce zaćuti ,
treba se svom snagom uzdignuti
iznad pepela
grijeha i smrti .

Jesen

Jesenje lišće
nijemo posmatra noć
beživotnim očima
i klonulo truli
na zemlji
pokislo od kiše .

"Život je uplašeni taoc smrti
uzvikuje uzbudjeno
pobjedonosnim glasom
novembarski smutni dan
nerodjenim zvijezdama ."

U pepelištima kosmosa
niču pupoljci
vaskrsne svjetlosti
i obasjavaju gusti mrak
turobne Zemlje .

Jesen je nalik na ubogog
barona od Sigonjaka
koji melanholično
samuje medju
opustošenim zidinama
svoga dvorca
i proklinje zli udes sudbine .

                         Spoznaja

Čovjek hrli nezadrživo
poput strašnoga orkana
ka rijekama spoznaja životnih .

Otmicom slobode
bludi grozničava duša
po predvorjima pakla
zanesena ništavilom
čeka sudnji čas .

Kada spoznaš da sva
putovanja čovjeka
nisu ništa drugo do ulaznica
za razotkrivanje zamrlih
svjetlosti bića ,
tada otkrićeš  Sunce
koje oblaci neće moći pomračiti ,
ugledaćeš oči obasjane
u mraku svojih nesagledivih ponora
i zavolićeš ih kao nikad
nijedne u životu .

                     O , Firenco

                     O , Firenco
                     moj duh
                     zanijemio je
                     pred prestolom tvojim
               božanstvene umjetnosti svijeta .
  
                    U tebi je kolijevka
                    najotmjenije besmrtnosti
                    očarala nebo
              neiskazanim blaženstvima .

                   Ah , Firenco
                   preveličanstvena boginjo
             i najsvetija ljubavnice moja .

                   Usudjujem se siromah
                   da te skrnavim zemnim
                   riječima svojim ,
                   ne mogu da se otmem
                   čudesima velelepne
                   grandioznosti kojom si me
             zanavijek nadahnula .
        
                   Čeznem da dotaknem
                   svim bićem srce tvoje
                   i ozaren negdje
                   u oblacima ljubim
             Sveto lice Firence .
            

Misljenje ili lirski prikaz poezije -Stefana Visekrune

BESMRTNI STIHOVI

Iz nemogucih reci nastaje posebna pesma, magija ciste pesnicke duse.Poeta nosi “Bozansku liru”u svom pesnickom neznom srcu.Nesvestan sebe, koraca trnovitim putem do zvezda.

Nosen dahom svojih refleksivnih misli,postaje samo pesma...novo nadanje I prvi pocetak radjanja strofe.

Hercegovac...slican kamenu na medji upija kap ciste slobode I ljubavi.Nosen dahom Leutara otvara srce svetu, na dlan Bozanske ravni. Usudjuje se da suncu ponudi zrno mudrosti.

Osoben u izrazu, neuhvatljiv na dodire, Stefan je madjionicar svoje duse.Duhovnom lirom uzvisuje nebo, dok sa visina vetar raznosi pesnikove strofe, nalik sarenom zmaju u pokretu.

Prasak svetlosti u let beloj ptici na kamenu mudrosti, ustolicuje se...zeljan paznje I poverenja.

Svetu “Lucu” velikih mislioca sveta stavlja u dubinu svoje duse.Mlad kao crvena jabuka, misaono jak I ponosan, suncu se priblizava pogledom.Ciste emocije I blistavost uma nosi jaki kolorit boja u slikama.

Njegova poezija govori na vise jezika.Pesnik je bastini I sakuplja u grumen cistog zlata.

Neka je “Prvencu” bericetan rod I uspeh kod citaoca I publike, ostalo ce vreme zapisati u tragu pesnikove sudbine.

Tamo gde bude nogom krocio vreme ce zapamtiti delo.Reci se kale na vetru a mlado drvo savija do zemlje, rekose pre mene, mnogoumni pesnici I velikani ove zemlje.

Viseslojnost njegovih reci I misli dosezu veliki prag “Ispovesti duse”,pesnik imaginarno nosi pesmu u svojim iskrenim snovima, mislima I potrebama. On zavredjuje da bude izabran od velikih ljudi.

Njegova jacina stiha I reci nosi novu energiju moderne pesme.Osoben, talentovan na bol I nedodir,sklapa mozaicke slike na piestal nevinih pesnika. Suncu drag prinosi Apolonu svoju liru.

Muze su njegove same pesme I osobenost karaktera. Trajace njegov stih kao koracnica velikih heroja.

Izdvajam sledeci stih iz nepoznatog naslova kao sudbu koja govori o tome:

***Publicitet je pocasna titula

sujetne obmane zivota...

Bog je vecna tajna proleca,

zato tako neodoljivo

gine dusa za njim.

I sam pesnik je naslutio zivot I teskobu duse, dusa je krhka, kao nit nejake trave u cvetu pesme.Kod Stefana se pesme sanjivo radjaju, bude se poput zutog maslacka. Njegov stih I lirika lice na “Besmrtne Stihove” koji moraju pronaci svoga citaoca.

Poneki put sam zadivljen metafizikom ovog talentovanog kovaca svoje srece. Kod njega misao raste kao nabujala reka, kljuca I nastavlja dalje do svog usca. Milosrdan u izrazu, raskosne versifikacije,slikovoto govori o zivotu I sudbi.Sreca nije u nesreci, ili dozivljaju da smo nihilisticki zalosni. To je emotivni sukob mladog pesnika I njegovog pogleda na svet.Zlatokosi” Princ lirike”, mladic neznih, nevinih ociju govori nam tiho, kako kaze velika Desanka Maksimovic.Njegova tecna lirika I refleksija su u stalnom preplitanju I naraciji. Sta sada pisati? Da li sam iskren u svom stihotvorstvu? Gde doseze nebo I prozraci njegovih metafora, obucenih u najlepse strofe o ljubavi , zivotu, prodiranju u visine, neznosti, ranjivosti. Istrajnost je odlika velikih filozofa sveta, Stefan koraca svojom stazom utabanim korakom. Vrlo nestrpljivo ceka “Lirsku krunu”ona je tu, na dohvat ruke.

Pesnik ima mastu kojom oslikava svet prepun boli I nestvarnosti.On je svojim bitisanjem postigao cilj vrlo jasno I glasno.Zlatokosi pesnik iz Banja Luke, Hercegovac jacinu njegove lirike krasi sadrzajnost I snazan poetski izraz.Vizuelno nad culnim osecajem, rec kao ubojita sablja ovog mladog stvaraoca.

On je tu u svom mestu, pise I stvara vrlo ozbiljnu poeziju. Nagrade dolaze I odlaze, ostaju nasa dela.

Stari Latini kazu: Res non verba! Dela ne reci ( u prevodu sa latinskog jezika).Knjigu ili novu zbirku prvenac preporucujem za citanje, a visoke domete I stvaralastvo mladom autoru. Ostavio je lep utisak kod nas knjizevnih kriticara, stvaralaca sveta.Ostalo je samo zracak svetlosti I nove nade da se svi probudimo u besmrtnim stihovima naseg autora.

12.10.2018.  Srecko Aleksic, pisac  na Miholjdan u Beogradu.

Zar je ikada zaplakao čovjek , a da prije njega nije proplakala raspeta istina
u njemu ?

Onaj ko ne nalazi zadovoljstvo u svome životu , umire ropski okovan  u tudjim životima !

"Nisam ja kriv !"

Čuveni slogan čovjeka glasi  :

"Nisam ja kriv !"

Bogdan :  Ne , tako mi vjere čestite
i oba oka u glavi , nisam kriv ,
ne može biti da sam kriv ,
neka su svi krivi na bijelome
svijetu to bi nekako i shvatio,
a ja da sam kriv to ćeš da
oprostiš stari druže.
Ako još jednom neko kaže da
sam kriv , bogami neće se
dobro provesti.
Čovječe , zar i ti sumnjaš u mene
da sam kriv ?

Justin :  Sumnjam druže , sumnjam
prijatelju moj , otkada su me ptice
kamenovale ne vjerujem više nikome
ljutio se ti ili ne ljutio.
Ne češem ti uši jer te smatram
za prijatelja.
Sumnjam, k'o gavran što sumnja
dok leti avetinjski u noć crnu.
Sumnja pripravlja put ka  mudrosti ,
a priznanje krivice je
samosvijest osviještenog čovjeka.

  Bogdan  :  Ču šta mi napriča , xaxaxaxaxaxa
  kako to zboriš jadi te ne ubili ,
  k'o da si pokupio svu pamet svijeta,
  dje sam ja rast'o kukala mi vjera.
  Mora  da si izučavao filosofiju ,
   besjedio sa mudracima
  i tom kojekakvom obrazovanom
  elitom što no  kaže učeni  svijet.
  Xaxaxaxaxaxaxa , nasmija me
  ljudski  filosofe , djavo si pravi
  pa biće da se u svašta razumiješ.

  Tihomir dolazi i prilazi im rukujući se
  sa njima duboko zamišljen , oči mu
  sijaju kao dva mala ognja od
  silnoga uzbudjenja i govori  :

  "Ovaj svijet je zluradi avet što pomamno
   tetura nepokojem , lomeći noge trči
   opijen gušeći se u bezdušnim nasladama
   i priprema sebi grobnicu vječnu ,
   hrani nas otrovnom solju od koje
   ključa krv u očima pa zavodi slijepce
   da škrguću zubima u isto vrijeme na
   brata i tudjina ."

   Bogdan i Justin se nadjoše u čudu i zgledaše
   se u trenu ukočenim pogledom
   punim komike kada Tihomir izgovori ove
   iznenadne riječi za njih .

   Bogdan pomisli u sebi , ovaj Tihomir je
   poludio sve su prilike ili tjera sprdnju sa
   nama uvjeravajući sebe da je to istina
   i ode bez pozdrava od njih u potpunoj
   zbunjenosti .

   Justin  :  Sve Bog udešava i svime vlada
   zato mi te poslao dragi Tihomire
   pobožno reče sebi u njedra .

   Tihomir  :  E moj brate patniče
    ti mene razumiješ , a to je veliko
    kad čovjek čovjeka razumije .

   Justin  :  Ti si mladi starac zato te svijet
   tek otkriva i traži u zanosnom
   divljenju sa reflektorom po gustoj
   pomrčini rugobne  Zemlje .

   Tihomir  :  Ti znaš da srcem rušim bespuća
    i ne pokoravam se nikome i ničemu do
    jedino  Bogu  Svetome .

    Justin  :  Da , vaistinu je tako brate moj ,
    zato gdje god dodješ pronosiš radost
    i blagu umnost , a osmijeh je svagda na licu
    tvome , koju god prozboriš svaka ti je na
    mjestu ne zvao se ja Justin .
  
 

 

Mlada dijeva

Mlada dijeva
zaljubljena snijeva
u očima joj plam nebesa
počinje da sijeva ,
hladnjikavi jesenji dan
dirljivim glasom
oblacima pjeva .

İ prije svega
mlada dijeva
voli njega ,
ljubav slatka
carica je
i muza moja .

Njena duša plovi nekuda
niko ne zna kuda ?
U velikom  zanosu srca govori
da u dan suda
najgorče će zaplakati
ubogi Juda.

İ prije svega
mlada dijeva
voli njega ,
ljubav slatka
carica je
i muza moja .

Ne kunite ljubav moju !

Ljubavi moja dušo
moje srce
cijeli život
tebe traži
da sa tobom
da sa tobom
prebrodi sve pod nebom laži .

Ne kunite ljubav moju
o braćo , druzi  pijanci
ostavite zabludu svoju
svi smo u životu stranci .

Kunem se tako mi pjesme
i poljubaca njenih
volim je više od života
i andjela svijetlih .

Ne kunite ljubav moju
o braćo , druzi  pijanci
ostavite zabludu svoju
svi smo u životu stranci .

Ružo moja

Gdje si sada ružo moja ?
Uvela je mladost ova ,
nekad bješe ljubav moja
sada samo gorka uspomena .

Sjećaš li se burne strasti
kojom smo se voljeli ,
pitam tužno , srce ludo
da li te je prevoljelo ?

Gdje si sada ružo moja ?
Uvela je mladost ova ,
nekad bješe ljubav moja
sada samo gorka uspomena.

Zalud vrijeme brojim
bez tebe tonem , ne postojim
prosjak lutalica tebe voli ,
u kafani pijan čaše lomim
i sanjam naše poljupce
ružo moja .

Gdje si sada ružo moja ?
Uvela je mladost ova ,
nekad bješe ljubav moja
sada samo gorka uspomena.

Ledene oči

Ledene oči u okovima grdnim
beživotno tamnuju ,

Umiranje je Pasha kolijevke,
nema nikoga na bijelome svijetu
da mu more krvi
ne ključa u očima .

Život je neprestana
zatočenička žudnja čovjeka
za nedostižnim prebeskrajima .

Ne zavaravajte se silni ovoga svijeta ,
İstina je Sveta i vaistinu preuzvišena da onoga
trenutka i časa kada se čovjek preuznese
sobom , on postaje ništavna morska pjena
valovitog mora !

Ulični psi

Ulični psi kada se
prejedu pomrčine
postaju opake zvijeri
koje na kraju izgladne na smrt
udisajući u svoje
oboljele nozdrve
sviježu seprembarsku noć
i bude me iz sna strašno
lajući na mene !

Ako si svijestan svoga mrtvila , tvoje srce prevazilazi mrtvilo !

                  Bio si sve čovječe !

Bio si bogati siromah
i siromašni bogataš,
monah koji se odrekao svijeta ,
posrnuli klošar sa ulicom u očima
i rapsod lutalica ,
bio si sve čovječe !

Bio si demon sa bivoljim rogovima
i andjeo sa jorgovanom u njedrima ,
pjesnik i pijanista koji je pričao
sa kišom i suncem ,
živio u smrti i umirao u životu ,

Tamničar i prostitutka ,
mladi starac žedan Raja ,
ajkula sa hiljadu zuba
razbješnjena bez krvi,

Utvara koketa na balu vampira,
abortiran iz utrobe Neba
i mafijaš u crnom kaputu
dehidrirao u vodi do koljena,
glavno jelo vukovima
i ludak bez tačne dijagnoze ludila,
bio si sve čovječe !

                     Elegija neba

Nebo noćas ne pjeva, ne misli
utonulo je u mrtvi san
uzviknuli su svi koji su upravo
pogledali u njega sa velikim užasom
ugledavši razornu eksploziju neba.

Pritisak okova strašnoga suda
sručio se k'o munja u bezdan
provalije svijeta
ljudskih pokoljenja.

Prekipilo je nebesnoj glavi
da ćuti i guta uvijek
pljuvačku bijedno u svoju
tegobnu utrobu.

Poumirala  su crvotočiva
srca ljudi i sažežena su
u strašnom ništavilu
zagrmješe nebesa
jezovitim baritonom
i žmirkajući pospanim očima
prepunim elegije.

                            Usnulo nebo

Usnulo nebo počiva u nijemoj noći,
sneni mjesec iskrada se iza brda
k'o prevarni lopov
i rasipa srebrnu svijetlost nad sumornim svijetom .

Sanjao sam zaljubljene tišine
koje plamte besmrtnom čežnjom
za ranjenim zvijezdama,
nedorečenost je sušt čovjeka
zanesenog pjesmom beskraja .

                             Misaono vidjenje

Kosmos mi je uzak.
Duša kipti od bijesova.
U čašu proklinjem svoje stanje ,
a u trenu gledam svod nebeski
čudima mnogoplodan.

Znoj me sa umornog tijela ophrvava
i spasava.
Zvijezde u tihoj noći poju himnu
blaženom stvoritelju.

Nauk ljudski zaudara jadnom čamom.
Ljubav je rasuti melem svijeta.
Život je bojno polje junačkoga viteza.

U srcu su dva svijeta ,
dva vladara nepomirljiva.
Za noć , fantazija je misao dana.
Za žabu , močvara je okean beskrajni.
Za bogoborca , ljubav je puka ništarija.

Ovaj vijek radja sumanutom brzinom
smrskane duhove i leprozna srca.
Žedj je praslika slomljenog
ogledala Edenskog ,
krvnik i prokletnik misaono isto
poimaju grubu  Zemlju .

Majka je čuvar riznica nebeskih.
Laž je drakonova poema.
Naša čežnja za izgubljenim roditeljem tužna je simfonija.
Kročimo trnovitim uskim putem
sa vjerom u Bogočovjeka Hrista
pravdu hranimo
i ljubavlju sastradavamo.

                       Jabuka

Jabuka koja je živila u pustim nadanjima,
zavoljela je srce otpadnika fatalnom ljubavlju ,

Tragična smrt ljepotice bolno je kriknula zemljom ko' prerano uvenuli cvijet božura,

Strahovito je zaplakala i osjetila u sebi
ponore svih provalija ko' preobraženi
razbojnik na Krstu ,

Jabuka koja je trulila u pustim nadanjima
saznala je šta je život tek kada je ispila
zadnju čašu smrti ,

Život je oblagorodjeni vapaj
za punoćom beskraja rekla je
jabuka teško izdahnuvši
sa poljupcem na usnama !

Dostojevski

Nebom i zemljom ko' Noje
pred Sodomom grmio si
vapijući silno proročkim
glasom sumornom svijetu
okuženom najstrašnijim
idolopoklonstvom  :

" Smiri se i sa Hristom
sjedini gordi čovječe. "

Dostojevski je apostol
i svečovjek nesagledivih
širina i vrtoglavih
kosmičkih dubina,
odnosno vanvremenskih
poniranja u beskraj
početka i početak beskraja
postojanja čovjeka.

On je fenomenalni
mučenik ljubavi i
najneustrašiviji vitez za
uzvišenu slobodu .

Nezalazna slava Dostojevskog
krunisana je Hristoobraznom svijetlošću.

U odsudnoj podvižničkoj borbi
na život i smrt koja se odvija
na poprištu srca ,
On hoda smjelo liticama provalija
ne predavajući se mračnom oblaku
očajanja nad sobom ,
nego pobjedjujući njegovo
tegobno znamenje gnusoba paklenih
smjernom ljubavlju kao preobraženi
Markel i starac Zosima .

Misao

Smrt ne predstavlja ništa ,
ona je samo mrtvi san .

Glavu treba neprestano uzdizati iznad života ,
to je mukotrpna vještina postojanja
koja je jedino vrijedna čovjeka .

Licemjeran čovjek je sopstveni dželat koji
oštri noževe na svom vratu
dok ne iskrvari na smrt
u teškom sramotnom ništavilu .

Ljepota je spasonosna za onoga
koje osjeća i vjeruje u nju
svim srcem .

ISPOVIJEST DUŠE 

Moj dom je nаjpustiji
od svih domovа nа svijetu,
ogoljen k'o kost,
rаzrušen k'o posle potopа, 
izgubljen i jаdаn k'o putnik bez igdje ikogа na svijetu.                                                                                                                                                                    

Svа sаm tužnа, nevoljenа,
prevаrenа, rаzvedenа,
izrаnjаvanа gnusnim,  perverznim                                    morbidnostimа
i zаudаrаm k'o  bezbroj đubrištа….

Ne živim, samo još i jedino
dišem, potonulа u bezdаn osuda
moćnih, odurnih hvаlisаvаcа.

O dječаče moj, bježi od mene
tаko ti Bogа jedinogа,
jer nemа životа u tvojim očimа
koje su gnjevne nа moju
plemenitu prirodu i porijeklo,
nа moju tаnаnu, prefinjenu ljubаv
sа kojom si rođen i postojiš
dječаče moj drаgi.

Pokloni se i zаplаči,
nemoj reći da uzаlud je i besmisleno činiti to ponovo.                                                                          

Ti vrijedniji si od svegа
što vidiš i osjećаš,
zаto kаžem zаplаči,
k'o cаrinik ili bludnicа,
i ne brini  što se more
u pomrčinu zаodijevа.

Moji vapaji su pogrom pred kojim
drhte i ruše se nebo i zemlja,
raj i pakao.
Moj glas, nečujan, a najglasniji,
radi tvoga obraćenja stvoren
poziva te da poletiš u oblake.

Moje lice je najsladosniji
zov vječno zaljubljenih.

Krvave oči, mrtvo tijelo
i sahranjena duša bjehu
u tim suludim noćima
prepunim alkohola,
bluda i nemorala
kojim si me trovao
i život čupao mi iz života
kojim me je Roditelj darovao.

Preteško je i pomisliti
koliko sam samo puta
bombardovana,
branjena i ugnjetavana,
proslavljana ljepotama
koje ni opisati ne umijem.

Razdrobljena, inficirana,
pokopavana šarlatanstvima zemnim
sa ludim i naivnim plesačima uličnim
rasprodavana od gramzivih
i bestidnih, dječače dragi.

Pitaš kako sve to mene snadje ?
Nemam ti odgovora,
ali znam da je poteklo
iz zla raznorodnoga.

Sva moja stradanja i vaskrsavanja
Jerusalimskom radošću u meni teku,
žive i plove negdje užasno daleko.

Ah, Roditelju, spusti oči
na ogrubjelu nerotkinju.
Čuvaru moje Svetosti
i pravdoobraznosti,
razveseli kćeri i sinove
što padoše tamnice ove
jer Ti jedini to možeš.

Bezbroj sam puta u kutku tvoje sobe
bila sama i neutješna
plakala za tobom, o ženiče moj,
raznosila prašinu pod tvojim nogama
i dozivala te da se vjenčamo
ljubavi moja.

Tjerala sam strahove od tebe
svake noći kada si jecao
duboko zabrinut
i zamišljen nad sobom
i svijetom kojim hodiš mili moj.

Upodobljavajući se lukavstvima,
lažnima podizao si hramove,
otmicom svijesti i savjesti
odvajali su me od tebe
i bivala sam tada najbjednija,
nespokojna, zaumna i prokleta
osudjenica otpadnika neba.

Tvoje čelo uljepšavala sam
djetinjom ljepotom i osmijesima
kojima su i andjeli divili se,
a meni je Roditelj blagodarivao
bijelog andjela Mileševskog,
Tebe da čuva, blago moje.

Zanesenjak

Lutajući zanesenjak
plamti i čezne
do beskraja
za najsladosnijim
poljupcima srca ,
i budi se uvijek
u postelji
opijen buktinjama
vrelih strasti .

Osjeti !

Osjeti promrzli grad
i poljubi ga u čelo !

Osjeti raskrvavljeno nebo
i zaplači sa njim u molitvi
za spas svijeta !

Bogati srce Bogočovjekom
i blistaćeš zauvijek
nezemaljskim blaženstvima !

Odstrani ljubavlju
kancer hladnoće u
obezdušenim očima
i bićeš čovjek !

Ukratko o ličnosti
                     (  İ. V. Z  )

" Njegove oči su živi oganj bogomudre
  ljubavi.
  Svojim umnim , sjajnim očima
  čitav svijet sozercava kroz prizmu
  vječnosti , prosijan ko' Car David
  blaženstvom bogočeznuća .
  Pokreti , hod , gestikulacija
  projavljuju bez ikakve sumnje
  predanost  volji  Božijoj i
  beskompromisnost sa zloćom
  ovoga varljivoga svijeta . "

Stranac

Stranče , namrštenog čela ,

patniče strašni života ,

mrkla noć nijemo tihuje

pod tvojim kaputom . 

Koračaš prašnjavim ulicama ,

u sebi nosiš Hram nedovoljstva ,

zagledan duboko , 

daleko u nebosklon ,

govoriš tiho , jedva čujno  :

" U okeanu apsurda

   ljubav je samo

   nadahnuti san

   proključale krvi svijeta . "

                     Alberu Kamiju

Nauči od zvijezda kako se neodoljivo i fenomenalno osvjetljava vasiona ,

one uprkos nebrojenim zlostima od postanja svijeta savršeno sijaju i pokazuju put mnogima .

Ljubim

Ljubim kradom daleke gradove
koji postoje negdje u mome srcu
i krijem se u njima od gnusoba mrtvih snova ,

pronalazim suze u rasparčanom srcu ,
srećem sjenke ljudi smrskanih očiju
i razlupanih osmijeha ,

ljubim lažno i ginem neslavno
u svakom poljupcu čiste patnje
hodam u ljepljivoj ljušturi čovjeka ,

ljubim i kradem tvoju ljubav
od čitavoga svijeta ,
jer drugačije ne umijem
da te osvojim  ,
ljubim dakle postojim .

Nasmij se neprebolima i isplivaj iz olupine broda koja truli vijekovima na dnu okeana i zmije će se smrznuti na surovoj Sibirskoj zimi !

Jedino čudesa postoje u ovome svijetu i u svim svijetovima , sve ostalo je projekcija varljivog razuma iluzorne taštine !

Boem i pjesnik !

Crne rupe u srcu
strašni sud su duhu
koji plače opijen u kafani
i žvaće gorke rane prošlosti ,

čovjek je katastrofa vječnosti
uzviknuo je  boem opijen  gorkim vinom ,

čovjek je prosvjetljeni strah
i usud zemljanih provalija
slijepih putnika odgovorio je
pjesnik opijen svojom pjesmom .

Razvedi se !

Razvedi se od ponora gorčine čovječe,
skini svoju glavu sa zida u koji si se strahovito razlupao ,
zavapi duboko nad sobom i neka bude to tvoja vječna molitva u kojoj ćeš se osjećati  jedino živ pored svih smrti u sebi ,
i zapamti da nije svijet obećana zemlja koju tražiš !

Tvoja snaga i veličina uspjeha izmjeriće se po tome koliko si u stanju popiti nerazblaženih poraza u sebi i pretvoriti ih u pobjede !

Hercegovina

İma  nešto tegobno i Sveto
sa mitskom kulminacijom
ovjenčano istinom i mučeništvom
jedinstveno u čitavom svijetu
zapečaćeno za vijek vijekova
Golgotskim stradanjem
i prožeto tragikom i blaženstvom
Kosovskoga zavjeta
u veličanstvenoj i ponositoj Hercegovini
gdje krš zrači surovošću i plemenitošću ,
a riječ odredjuje , utemeljuje čovjeka
u kolijevci  heroja , mučenika i umjetnika ,
tu se ogoljuju i ginu sve vašarske pozornice
pompe  svijeta
ostajući zanavijek poražene i mrtve .

Sveta zemlja Hercegovina
djedovina Svetoga Save
blistavo je ogledalo
nebeskog Jerusalima
i putokaz ka netruležnoj pravdi
koja plijeni duh i vaskrsava ga
raznorodnim blagodetima
čojstva i junaštva .

Čovjek

Čovjek je sjena umirućih života
i minulih vijekova ,
inkvizitor svoje slobode
perjanik strasti
vrelog pustinjskog pijeska ,

on je vječno goruće pitanje
bez odgovora
na raskršću svijetova ,
srce divno , srce tužno
najelegičniji je Hram svijeta
uzviknuli su gromoglasno
razorni vjetrovi i mora !

Ne budi kao oni !

Ne robuj svijetu koji
uništava svoje najbolje heroje ,
a proslavlja najveću ološ
što hoda zemljom !

Ne traži pravde kod njih ,
njihova pravda
savršena je nepravda
zakopana u grobnici
beslovjesnih želja
i umrlih ljubavi ,
potraži pravdu u sebi
i dobićeš je ,
a ona će te naučiti
smjernoj ljubavi !

Većina ljudi spaljenih zenica
izdiše na umoru
razvalina svoje ličnosti ,

ne budi nikada kao oni
sjena što hramlje putem
u svome tijelu
vječito tudji
vječiti stranci
pogubljeni u lavirintu želja
odvedeni u roblje
prodani u bescjenje
zlom gospodaru !

Ne laj u prazno,  to samo rade bijesni psi koji izgube kontrolu nad sobom !

Pregrizi beton na putu ka svojim  snovima bez straha da će ti ispasti zubi od toga !

I u očima najlošije žene u tvome životu nalazi se remek djelo pitanja i odgovora !

Ljudi su hramovi strahova koji preziru galebove , a poistovjećuju se sa krticama!

Pakleni rug je družiti se sa oblacima ,
a prositi mrvice od zemlje.

Ne plaši se samoće, jedino u njoj ćeš do kraja  otkriti svoje pravo lice ,

samoća je oslobodjenje od maskarada života.

Smrt nastupa onda kada umireš živ pored one koju voliš !

Čovjek je vječni i najfenomenalniji prosjak ljubavi !!!

Ne čekaj !

Moraš pojesti dosta trnja
da bi  napokon počeo
nasladjivati se  ružama ,

vjeruj i kada te svi mogući
razlozi i okolnosti razoružaju
i raspnu nevjerovanjem ,

samo onaj k'o protrči  kroz oganj
i preživi   sva  umiranja
biće živ dovijeka i nasmijaće se
smrti u lice ,

iz stradanja najbolje ćeš naučiti
da svaka partija života
ima svoju cijenu ,

ne čekaj vječno na svojih pet  minuta
zgrabi ih svom snagom za gušu .

                          Zagrljaj

Zagrljaj smiruje i uzvišava
drhtave ruke od mračnog izdajstva
na peronu sudbe
i barem za trenutak uspokojava
oči beživotne okužene
eonima slijepila ,

zagrljaj je blistavi podsjetnik
na to da smo još uvijek živi ,

zagrljaj je šamar
smrtonosnim otrovnicama
pretrpanim u srcu !

Smrt

Smrt je prelazak
ka nesmrti
i oslobodjenje iz
zatočeničke prolaznosti ,

pažnja je putevoditelj ljubavi
življenjem besmislom ništavila
iz časa u čas
krv vrišti prolivena
u samoubistvima .

Život je fenomenalna i
neuništiva igra vječnosti ,

strah je pali
praotac umiranja ,

poniranjem u suštinu
čovjek se razotkriva
i obrazuje pečat
svoga bitisanja .

Buktinja

Buktinjo vrelog srca
ti me budiš
kada umirem
u obmanama
što život se zovu
i govoriš mi glasom djevojčice  :

" İ da pakao sa gnusnim djavlima
  krene na nas,
  samo me voli
  oh , silno ,  strasno
  kako ljubav jedino zna ."

Osmijeh

Ovaj osmijeh postoji
da tamu vječnošću osvoji ,
besmrtnosti nikada
iskrenije se ne moliš
nego kada voliš ,

u umjetnosti življenja
neskromnost ne poznaje sreću ,
užarena pjesma nevjesta ljubavi
nebosklon je duši mojoj ,
da bi se strasno voljelo
treba istinski žuditi za životom
poletiti svom silinom do kraja
blagočestivo namignuti pticama
uprkos svim ratovima i smrtima
podignuti bijelu zastavu
medju zvjezdama .

PRİKUCAJ SEBE ČVRSTO
ZA ZEMLJU ,
DA TE NE Bİ ŽIVOT
SUROVIM METODAMA
ZAKUCAO U ZEMLJU !

Uspjeh

Tvoj uspjeh prašina je
u očima mnogih
kojim ljudi  u javnosti sikću poput
razljućenih  zmija  na tebe ,

a u dubini sebe oni se zapanjeno
dive tebi ,
tvoj uspjeh nikada se ne oprašta ,
već budi u ljudima
spletkašku zavist koja
razapinje jedino njih !

Ljudsko stanje

Pošast psihoze vlada svijetom,
ljudi se sumanutom brzinom
pretvaraju u fabricke brojeve.

Čovjek je sve postao danas
sem čovjeka,
kriziramo od ništavila,

Apoteke niču  k'o pečurke posle kiše
droga i alkohol spaljuju biće
kladionice su prepune,

Ludnice se nove izgradjuju,
groblja gutaju sve redom
kriminal je u svemu zavladao,

poštenje je postalo najdragocjeniji antikvitet,
ljubav je samo riječ
užasno lutanje mnogih poražava
sve je na prodaju,
duša  truli ubudjana po kanalizacijama

Iskompleksirane utvare žive  samo na raspadljivom papiru života,
beslovjesna hedonija razara srca
sve oči hipnotisane su  sodomom,
novac, moć  i slava su njihova
savršena filosofija življenja par ekselans !

Susret

Sanjivi mjesec
sija po navici
ko' mutna lokva ,

osmijeh se gasi
i odzvanja grobnom tišinom
na usnama tvojim ,

oči raskrvavljene ludilom
fenomenalno obaraju zvijezde
i omalene su za vječnost .

Treba mnogo hrabrosti
da pogledaš obnaženog
sebe u sebi ,
susretneš se
i raskrstiš sa sobom ,

poliži rane koje
se puše u tebi ,
zakopaj ih u zemlju
samo vjeruj
i iznići će  tvoje oslobodjenje .

Svijet

Tutnji ovaj svijet
tužno sunovraćen
u raspuklome grobu
prevarama grdnim unakažen ,

ledene oči
pogledom mrtvim caruju ,

Krst slobode
sakriven je u
oltaru mučeništva ,

ličnost se kali
i sazrijeva u patnjama ,

filosofija življenja čovjeka
nije ništa drugo do
sramotna epikurejska molitva  ,

ima nešto Sveto
i dostojno divljenja
u umirućim očima
što proždire zauvijek
naša varljiva snijevanja .

    Nevaljala djeca

Mi smo samo
nevaljala djeca
lošega vladanja
koja bježe sa
časova života ,

vječno zaigrana
ratom u pjesku
tražimo ono nešto neizmjerivo ,
nedokučivo ljudskim poimanjima

iznova stremimo
da jesmo i kad nismo ,

paralizovani nasmijanim grčem
hodamo liticama provalija
tragajući za sobom
u odrazu svoga lika ,

klovnovi rdjavih navika
sagorjeli od parade
i smoždeni šarenom lažom
barskog šiblja ,

nadničari na njivi
sopstvene pakosti ,

ugašeni fenjeri
jedva vidljivo
zatrepere ponekad
u olujnoj noći .

Ljubav je uboga robinja
i putovodja slijepih
kada nema snage da voli
kaljavoga čovjeka ,
a voli samo ono što
svaka budala voli !

Uklonite mi se...

Uklonite mi se sa očiju
bezumne sluge
rdjave volje ,

razvejte čamu u sebi
kojoj ropski služite
pokondirene tikve ,

nišandžije srca
olovo je skiptar
vaše milosti ,

pospanu dušu
kamdžija budi iz sna ,

oholost zaudara
pohotnom grabeži ,

skromnost je kruna
blagodarne smjernosti
krotkih duša .

Zavjet

Srce se ništi
plamom nespokoja ,

čovjek varljivi lutalica
čas jeste , a dosta više nije ,

pokušava da voli
a smrt mu spaljuje oči ,

Sizif mi je najrodjeniji brat
i samo on zna kako su
zvjezde skupe i nedokučive ,

pratio sam Don Kihota
u daleke zemlje
i rekao mi je  :
"Moj dobri i vjerni
Sančo Pansa ,
ako želiš postati
slavni vitez ,
budi spreman
na sve žrtve
moguće pod  Nebom
zarad ispunjenja
uzvišenoga zavjeta ."

Tama srpstva

Moja su bespuća
nakazna strašila
zmije o vratu
okovi na lutajućim duhovima ,
prožet sam njima
usudom gorkim.

U čovjeku ratuju
svi ratovi svijeta ,

na bojištu krvare neprestano
sloboda i čama ,

a opet mudroslovna
ljubav u meni
blaži mi i razbistrava
duhovni  vid .

O čemu da pričam
sa onima koji pripovijedaju  mir ,
a raskopavaju temelje
domova bližnjih,
gotovi su na sve zlosti
samo da ostvare
svoj bijedni pir .

Junaci zaboravljeni izdišu
okamenjenog pogleda ,

Okaljani današnjim
pigmejskim pokoljenjima ,

Ništa Sveto i
Bogu pristupačno ,
tama srpstva
vremena ovoga
zagorča nam
k'o nikad
prokletu Kosovsku večeru ,
zato većma bludim
u razdirućim mislima
nedostojan i sam
zavjeta
Svetih Nemanjića .

Znaj smrtniče !

Ne sanjaj više
da bi živio
u odijelu prošlih
trošnih života ,

živi i sanjaj
sunčane obale beskraja
nadahnut procvjetalim
ljubavima u grudima ,

proživi sve živote i smrti ,
platićeš najskuplju
kartu oko svijeta ,
al' saznaćeš cijenu besmrtnosti .

Ako tražiš sebe do kraja ,
potraži se u predgradju
lutajućih želja
i zamrle svjetlosti ,

nemoj da izdišeš
stopljen u masama bezglavim ,
to je nedostojno čovjeka .

Ostaj svoj smrtniče
fenomenalno čudesno svoj
i izrašće ti krila
koja će te sačuvati
u burna vremena
i srebrna svjetlost zvjezda
nikad neće gasnuti
u tvojim očima .

Znaj smrtniče ,
cvjeću ne treba
pijadestal pustih ostvarenja
da zamiriše ljepotama ,

to samo bezumnim ,
nesvjesnim svojih smrti
ljudima treba
kada se igraju diktatora .

Glas

Slušao sam glas pun
melanholije, a raskošan nadom
ili viziju onostrane besjede
od sjajne svijetlosti dana
da će ipak sve biti u redu.

İz prokletinje belosvjetske
İstina će najednom iz praha
i sjaja mača prekriti Zemlju
i oslijepiti umiruće oči .

Ljubav nije umrla ,
samo trenutno odumire
na raskršćima razbojničkim .

Mržnja će u lancima
ko' rob da izdiše
vječnim nepokojem
na ničijoj zemlji .

Raduje me što ptice
i dalje neodoljivo
pjevajući lete ,
isto ko' onoga dana
kada sam ugledao
svoju buduću ljubav !

Znaćeš da živiš samo onda
ako budeš iznova pokušavao
da uzlećeš i krstariš visinama ,

sve boli dragi čovječe ,
a najviše od svega boli
što je ova Zemlja oskrvnjena
kolijevkama smrti
i nema nikoga da mu ne lije
potocima smrt iz očiju ,

vaše misli i osmjesi
Partenon su krvi
iz koje će iznići
novi život i
nova vaskrsla Sveta sloboda .

Šta je vjera
                   u Hrista ?

Vjera je životvorna
kruna postojanja ,

Duh Sveti bića
i svetilište spoznaja uma ,

početak življenja vječnošću
i Otkrovenje slave Spasitelja
na Tavoru ,

umudrenje spasenja
i Vaznesenje iz pomrčine ,

prosijali vaskrsli grob
istine i savjesti ,

vjera je radjanje
probudjene ljubavi
iz mučeništva sumnji .

Misljenje ili lirski prikaz poezije -Stefana Visekrune

Iz nemogucih reci nastaje posebna pesma, magija ciste pesnicke duse.Poeta nosi “Bozansku liru”u svom pesnickom neznom srcu.Nesvestan sebe, koraca trnovitim putem do zvezda.

Nosen dahom svojih refleksivnih misli,postaje samo pesma...novo nadanje I prvi pocetak radjanja strofe.

Hercegovac...slican kamenu na medji upija kap ciste slobode I ljubavi.Nosen dahom Leutara otvara srce svetu, na dlan Bozanske ravni. Usudjuje se da suncu ponudi zrno mudrosti.

Osoben u izrazu, neuhvatljiv na dodire, Stefan je madjionicar svoje duse.Duhovnom lirom uzvisuje nebo, dok sa visina vetar raznosi pesnikove strofe, nalik sarenom zmaju u pokretu.

Prasak svetlosti u let beloj ptici na kamenu mudrosti, ustolicuje se...zeljan paznje I poverenja.

Svetu “Lucu” velikih mislioca sveta stavlja u dubinu svoje duse.Mlad kao crvena jabuka, misaono jak I ponosan, suncu se priblizava pogledom.Ciste emocije I blistavost uma nosi jaki kolorit boja u slikama.

Njegova poezija govori na vise jezika.Pesnik je bastini I sakuplja u grumen cistog zlata.

Neka je “Prvencu” bericetan rod I uspeh kod citaoca I publike, ostalo ce vreme zapisati u tragu pesnikove sudbine.

Tamo gde bude nogom krocio vreme ce zapamtiti delo.Reci se kale na vetru a mlado drvo savija do zemlje, rekose pre mene, mnogoumni pesnici I velikani ove zemlje.

Viseslojnost njegovih reci I misli dosezu veliki prag “Ispovesi duse”,pesnik imaginarno nosi pesmu u svojim iskrenim snovima, mislima I potrebama. On zavrdjuje da bude izabran od velikih ljudi.

Njegova jacina stiha I reci nosi novu energiju moderne pesme.Osoben, talentovan na bol I nedodir,sklapa mozaicke slike na piestal nevinih pesnika. Suncu drag prinosi Apolonu svoju liru.

Muze su njegove same pesme I osobenost karaktera. Trajace njegov stih kao koracnica velikih heroja.

Izdvajam sledeci stih iz nepoznatog naslova kao sudbu koja govori o tome:

***Publicitet je pocasna titula
sujetne obmane zivota...
Bog je vecna tajna proleca,
zato tako neodoljivo
gine dusa za njim.

23.05.2018.  Srecko Aleksic knjizevnik iz Beograda

Pišem
                     da
                  postojim !

Pišem da ne umrem
ko' prosjak na kraju dana ,

svakim napisanim stihom
urezujem u tijelo vječnosti
po jedan zavjet besmrtni ,

prohodim sva prostranstva
i bespuća zemlje ,

kitim se oblacima ,
nestajem razložen u vazduhu
zagledan u ptice
ćutim da naslutim
blaženstvo slobode ,

sabiram se od bezbroj atoma ,
spuštam sunce u grudi
svjedočim život u pjesmi ,

obrazujem mastilom
punoću raslojenosti sebe
na ognjištu bića ,

kroz oplemenjivanje srca
ostvarujem postojanje
nedodirima ljubavi
i čudestvene umjetnosti ,

hodanjem po vodi
prevazilazim nevide
teške  sumnje nepostojanosti .

Put

Tiho, neprimjetno
dok misliš da ne misliš ,

zagledan u nebo
bezobzirno nekud juriš ,
pogledom tražiš dijeliće slobode

i ljutito lomiš prste
u gomili ljudi,
pričaš sam sa sobom ,
kradeš sebe od svijeta

utrkuješ se sa psima lutalicama
i preturaš prostorije prošlosti

na ulici koja sliježe ramenima
razmišljaš o probudjenim zvijezdama u noći
i obuzima te misao da je svaki čovjek
misleća zvjezda svijeta .

Moja priča

Nikada se više nisam
nasladjivao požudnim bjekstvom od sebe
nego kada sam često bio opijen alkoholom.

Gorio sam u ognju  nedorečenosti svoga života, tragediju sijao svuda oko sebe,
postao nobelovac sopstvene apokalipse.

Nikada kao tada smrt mi nije bila primamljivija,
a život bljutaviji.
Udisao sam čisti mrak i bio najvjerniji
poslušnik umiranja,
kamuflirao ponore svojih  ništavila
prevarnom nadom koja mi je trulila u rukama
i bivala porušena iz temelja ko' Solomonov Hram.

Bjesovi su mi ogolili i sagorili žilu kucavicu
bića,  utopljen u sujetne snove,
na život sam gledao demonskim očima
ko'  sužanj umirući,
ravnodušnost me preplavljivala plivajući
po dnu pakla i nikada se više nisam
utvrdio u dubljoj spoznaji da je čovjek
najbespomoćnija prašina bez Boga !

,              Publicitet

Publicitet je počasna titula
sujetne obmane života ,

iz gubitka smisla života
munjevitom brzinom niču
sveplodni rasadnici bezakonja .

Bog je vječna tajna proljeća ,
zato tako neodoljivo
gine duša za njim .

Žena je identitet
ličnosti čovjeka,

najveća raskoš u  21 vijeku
je pronaći mir u sebi .

Jalovi plodovi obezljubavljenosti
radjaju najubogije kvazi umjetnike
i kvazi religije ,

gramzivost je slijepilo
okamenjene savjesti ,

jezik je užasno često
britka sablja holokausta ,

riječi blijede pred ćutnjom ,
jer ćutnja je nepresušni
izvor spoznaje kojim se
najviše opijam ,
sve knjige svijeta nisu
uzvišenije od ćutnje .

          *    *    *

Tajna besmrtnih stihova

Stvarnost je trenutak
nestvarnog ,

besmrtni stihovi radjaju
neprozračnu misao
obesmrćenu ljubavlju
i sažeženu od sujete
ognjem patnji .

Darovao sam sebe tišini
da zadobijem oslobodjenje
u neveštastvenoj suštini ,

i ona mi je odgonetnula
tajnu postojanja
vječnosti u vremenu
koju nijedan jezik iskazao nije ,

šaputao sam
premudru poeziju i
potresao se Rajskom  sladošću
začuvši ove riječi  :

" Djete moje , voli sve mojom ljubavlju
i nikad nećeš osjetiti šta znači umrijeti ,
voljeti znači neprestano vaskrsavati
u početku beskraja i beskraju početka."

Slovo Božije

Ljubav u dječijim očima
proždire smrt poput paučine ,

blagodarno srce
Sveti je oltar ljubavi ,

ravnodušnost je najmračniji
pakao svijeta ,

prolazna taština
najperfidnija je varka života
koja sagorijeva dušu ,

život je sudnji
ispit  savjesti
i svjedočenje postojanja
Martirijumom  Getsimanskim .

Podvig života

Neprijatelj van tebe
očajni je pas na putu
što unezvijereno laje ,

neprijatelj u tebi
Dioklecijan je strašni
žedan tvoje smrti.

Poraz je najdosljedniji
učitelj poznanja
sopstvenih provalija ,

odora razdora
raspusnog svijeta
trnov je vjenac
na glavi mudrima .

Postati pobjednik
podvig je života
koji iziskuje
viteško ispijanje
gorkih taloga
bezbrojnih padova .

       Avaj , dušo žedna

Avaj,  dušo žedna
gdje si sada
moja zloslutnice bijedna ?
Noć je mračni privid
naših želja ,
odsanjanu te sanjam
u postelji bludnih mrenja ,
reci mi mučenice Sveta
o čemu slavuj snijeva
kada umire daleko od svijeta ?

        Sujeta

Sujeta kleta
ljubav prevarnog svijeta ,

Utamničena gordošću
po srcu šeta ,
ropskim lancima obuzeta
u raspolućenom biću
plamti pusta osveta
i  caruje kukavna sjeta ,

Najvarljivija života meta
bezdušno paklom krstari
sujeta kleta .

Srpski narod

Iz stradanja prosijava
mučeničko Sunce
Svete slobode ,

mnogostradalni srpski narod
plamenim mačem
istine zlatne
u Otkrovenju paklenom
usuda Božijega
nauke je izučio
u ognju ropstva
i strašne pomrčine .

Prolivajući krv
onebesili smo zauvijek
blagorodne duše
kroz vjekove na Golgoti ,

Zagledan smjerno
u presvijetle oči
Bogočovjeka Hrista
umirao je i vaskrsavao
ništeći smrt slavno
ko ' ubogi Lazar
toržestvenom svjetlošću .

Kosovski zavjet
Sveti je Jerusalim
i grob Hristov najblistaviji
srpskome rodu ,

Noseći Krst
nepokolebljivo u srcu
i trnov vjenac na glavi
trpljenjem Pravednog Jova
odolio je  bogootpadništvu
i obožen netvarnom radošću
klicao je Božanske riječi  :
" Ja sam put , istina i život
koji vjeruje u mene ,
ako i umre živjeće . "

          Filosofija

Jelinska filosofija
groblje je smrti
i pustinja bezvodna
u kojoj čovjek
poput izgnanika bezdomnog
gorko vapi
ko ' strijela čeznuća
za Bogom
i ne nalazi ga.

İzranjavani vojnici
u teškom udesu
na bojnom polju
često sažižu srce
skrušenošću do krajnosti
plamteći žudnjom
za prosvjetljenjem.

Dječije suze
ognjene su buktinje
blažene ljubavi
pred kojom zanijeme
i utonu u tišinu
nebo i zemlja.

İzgaranjem uma
u vrtlozima sumnji
začinje se plod religioznosti ,

smrt je samo strašni
vjesnik radjanja u beskraju
neuništivog života .

Zemni život blijedi
je prizrak svjetlosti
koji se lijeno promalja
kroz oblake ,

radost teče ko ' rijeka
kada čovjek
isprazni sebe od ništavila
i preumljenjem vaspostavi
Boga u srcu svome ,

nadanje je nasušna svetinja
umornih putnika
u vremenu i prostoru ,

stradanje je najsurovije
orudje ka dobrodjetelji

vrata tamnica sužanjskih
otključavaju netljene misli ,

spoznati sebe znači
osloboditi se zabludjelih iluzija

umiranje predstavlja
mračni nedug
gorde neplodnosti bića ,

sva naša bjekstva od života ,
strmoglavljenja pusta
samo su siluete beživotne
na ulici i slutnja
o početku postojanja čovjeka .

Mi nismo pisali traktate,
mi smo krvarili po hartiji
na život i smrt
raspravljajući se žučno do zadnjega
atoma snage o Bogu i filosofiji ...

Nema ničega glupljega u ovome svijetu od zla i od čovjeka koji čini zlo.
On u svojim očima iz kojih se širi i zaudara
kužna šizofrena propast u suludoj beznadežnosti svoga stanja nada se do
poslednjega trenutka da će ostati
jedini pobjednik i obmanuti čitav svijet,
a u stvari nesvjestan je da je samo do kraja
sebi osigurao vječnu i katostrofalnu
                          pogibiju.

Usnula omladina uzdiše
tegobnim uzdasima
u zagrljaju bodljikave žice,
prekrasni suton
na aramejskom jeziku šapuće
nešto garavim oblacima,
voz bruji ko avet u daljini
I para tminu,
automobili bijesno zavijaju
ko '  kurjaci autoputem,
čovjek snuje u prašini
metežne snove
I putuje po neprozirnoj tami.

Vrijeme bitiše u
nevidovnom blijedolikom
duhu svijeta ,

u staračkom tijelu korača
po ruševinama Jerusalima,

čovjekova jedina hrabrost
sposobost je umjeća
postojanja ,

u beskraju srca
poljubac je eho vječnosti ,

voljeti znači
ovaplotiti se u
ruho besmrtnosti ,

dostojno čovjeka živi
istinoljubivo srce
koje mučenički umire
i vaskrsava na groblju
Svetih predaka.

Pitanja su nagovještaj
sozercanja i
most ka spoznajnoj
mudrosti ,

vapaj je krik
suštastva bića
i početak traganja
za prosvjetljenjem.

Stefan Višekruna

Posvećeno Marku Stanojeviću.....

https://www.facebook.com/stefan.visekruna.50/posts/10211888025423982

Ljubav u ovome svijetu
skončava mučeničkim
raspećem na Golgoti .

Proljećna kiša

Proljećna kiša
pljušti žedno po zemlji,

ptice ne prestaju
slavosloviti,

žedjam ulicama i
tražim voljene korake,

strasti su vojska u
oblaku dima koja igra
tango u zgrčenim
osmjesima,

razmišljam o Danilu Kišu
geniju književnosti,

ljubim ga zadivljeno
razdraganim očima,

kažu da presušene rijeke
noću plaču pijane u
zadimljenim krčmama,

kažu da te još uvijek
nasmijanu ljubim
u budjenju novoga dana,

teška stopala ljudi
žure na posao,
nije to metafizika,

ja sam opijeni inok
zaglavljen u mitarstvima,

vrijeme života i smrti
pleše i tutnji k'o  parobrod
u ušima,

klinička smrt
hara bjesomučno u
mističnim obeliscima.

Naša ljubav je bila zatočenica zemlje i ptica u kavezu koja elegično pjeva o slobodi....
Naša ljubav je ko ' nijedna žudila,
blistala i nestajala
u mraku i vodi !

Misliti I rasudjivati tišinom osobina je velikih duhova !

Ljudi su najplodnije igračke
mašte stvarnosti
koje iščezavaju u vremenu
i prostoru
ploveći ka lavirintu otmene besmrtnosti ,
jedu hljeb i meso da utole
praiskonsku glad požude,
tumaraju žedni topline života
otužni kanibali mizere
glodju srce gorčinom suze nedovoljstva
i ko ' dresirane zvijeri izdišu
pod bremenom pukih besmislica
na cirkuskome podijumu
hraneći se najvarljivijim
publicitetom svijeta.

Na putu za Austriju, Grac...
28.04. 2018 godine.

Bože, ostavi mi njene oči,
dovijeka najdivniji miris srca
u brilijantnu zoru nek se u meni toči.

U jednom poljupcu čovjeka i žene nadahnuto se osjećaju i prostruje nezadrživo ko ' bujica cjelim bićem svi poljupci svijeta !

Živi !

Pretvori se u vodu,ne traži kukavna opravdanja, česta tegobna stanja su Preteča umiranja, zapjevaj o Raju, udiši vjetar svim bićem, postani beba, smjerno se prekrsti, gordeljivo čelo ka zemlji spusti , jezivog uhodu što te prati odpusti, zapleši srcem duboko po svemiru, dobrotom slovi,
širokim osmijehom žvaći vazduh, ne sumnjaj u Nebo, prigrli ga očima, uništi okovanu suzu na obrazu, trči po okeanu, opraštaj mrakoljublju ljudskom, živi dovoljno srčano da ne umreš, ispitivaj savjest da ko lutalica ne pogineš, svaki trenutak oblagorodi ljubavima, iscijeli bijesnilo u pogledu, razlupaj vrijeme I prostor, hitaj u beskraj, povrati sramni strah, budi klasje što čezne za Suncem, zaroni u jorgovan, život je najistinitiji vječnosti san, umij se božurom I mirotočićeš mislima, zavoli do kraja I shvatićeš da nema kraja, odleti na more, ne čekaj umiranje da bi se  rodio, preumi lik kako bi se oslobodio, usudi se biti drugačiji, ljepši, prosvjetljeniji, razvedi se od gnjile gareži, merdevinama blaženstva teži, budi pčela koja sakuplja nektar sa cvjeća, objavi sudnji rat krvniku u sebi,  vjeruj I progledaćeš, tek tada shvatićeš šta znači postojati, hodati po plamenu, suštinu slijediti, ne bludi hodnicima snova, skini paučinu sa glave,od purpura narod pati, radi zemne slave, najstrašnije je dušu izgubiti, zbratimi razbraćene, uveseli nage, kleči za unesrećene I živi od ovoga časa dovoljno srčano da ne umreš !

Sneni prašnjavi putniče vidi ti se mračna strana mjeseca u njedrima, ne umiri prije smrti koja pustoši jedino tijelo , ko je bolji, ko je prvi, nisam ni jedno ni drugo, oslobodi se sebe, pobjedićeš sve protivnike, ovaj dan je pogrebni san, stari pločnik uzan, čovjek na putu prosi pokoja žedan. Njene usne sladostrasno me ljube, neko bi rekao savršen čas za umiranje, dehidrirao sam ko ' pašče na popodnevnoj sparini od riječi volim te, ne vjerujem nikome, sa pticama I Suncem vodim ljubav I spavam zagrljen u krevetu, oči čeznu u nedogled nepovratno ko' jahači Apokalipse, uvlačim krvavi mač u korice, preko noći ostarih, razlupana mi je lobanja od slušanja laži bivših ljudi, ne vrijedi više stradati za mrtve ideale I ubijati izumrlu gamad, udahnuo I zadržao sam vazduh dovoljno dugo da se probudim u proljeće.

Zaklanjaju mi pogled neuki pouki bjesomučnoga sarkazma a puni samopouzdanja, izlizane fizionomije od vječnog traganja za novcem, defektni mediokriteti vajnih epiteta zidaju na pjesku kule srama koje podriguju od vrtloga tama.
Oživi sneni prašnjavi putniče  pregaženo srce I puls mrtvoga grada na užarenom asfaltu I daj mu drugi život, daleko od sebe i istine je čovjek koji kamenuje ljubav I pjesnike, osjećam se prokleto  usamljen pored toliko ljudi, život juri I prolazi dok sanjam more I uvele karanfile, mravljim koracima hrlim ka sreći I mucam o mudrosti ogrezao u prašini.

Najviše ljubavi ima u očima koje prežive more patnji brodolomnih !

Sablasan krik fazana začuo se iz šume prekinuvši
zanijemelu tišinu,
zatvorska straža
sumorno patrolira
oko zatvora,
mušice stidljivo lete
opijene svijetlom,
noć bode oči
okovane težinom
I tišti sanjivu dušu,
ljubav izgnano bludi
ko ' bezdomnik na putu
za obećanu Zemlju.

Pravim se da postojim
prošlost trese  ko' led pod nogama,
vrijeme mirom brojim
dovoljan, snažan
trpeljiv, milosrdan,
a samo sam pjena, sjena
nepodoban I duh odvratan,
ptić, žalopojka trena
smrtnik ništavan
razočarana žena
stranac zlokoban.

Ljubavna
                                   Balada

Sunčev sjaj
Samo ti i ja,
Julski raj
Žedno ispija dan...

Lipe mirišu
O ljubavi zbore
Dahću prolaznici,
Ulice žamore...

Srce moje,
Djeve išti
A bol u duši
Potmulo tišti...

Udahni mi,
Ljubav svetu
Zagrli,poželi me
Otkloni sjetu.
Djevo ,vjeruj
Požnjećemo žetvu...

Pih sa ljubavnog izvora,
Zagluši me zvuk žubora
Draga moja,
Počinuh u tvojim alejama,
Žrtvovah nebesa
Radi blaženstva
Udaljenog od bijesa...

Priroda sve voli
U mom krajičku
Ne marim za boli,
Tvoj lik slovi
Ko božur dok se moli...

Kada me dodirneš,
Noć je mila moja
Uvijek vedra osvaneš
Plavetnilo neba,
Poljubcima me obaspeš...

Ah,lepršava ko vjetar
Nečujno mi hodiš,
U sebi nosiš etar.
Ko te ne bih poželio
U naručju osjetiti,
Svako bih te zavolio
Spjevao ti,
Stihove najblistavije
Usnio mirise,
Djevojačke simpatije...

Samoća me nikad ne čini tužnim,ona je tu da mi nadomjesti snage,probudi klonulost duha. Samoća me čini živim,više nego prebivanje sa skupinom ljudi,jer se u njoj u potpunosti otkriva biće,bez lažnog paradisanog fiktivizma !

U samoći čovjek nikad nije sam,on je u svijetu stvarnijem i uzvišenijem od čulnog poimanja,predstavljen vladarem kreativnih figura!
Samoća izjeda,uništava neznavene ljude,sačinjava im misaonu tamnicu,čamotinju... Ono što neko naziva spoljašnjom samoćom,to je u stvari jedino unutrašnja praznina nekog,i otuda kreću sva nezadovoljstva !
Onda se lako ruši  ličnost u dijeliće,u ništorodne gadosti.
Premda njihova ličnost u suštini,sama po sebi nema osnovne obrazce za vitalno  postojanje,jer je razdjeljena u dosta stihijskih komada !
Samoća je pogubna za onoga ko gleda hipnotisan u maglu i proglašava je božanstvom !

Izrazena laskavost covjeka, je sustinsko neznanje njegovo,nezrelost i na kraju opustosenost cjelokupne licnosti ...

Vremenska vjecnost !

Svijet je u carstvu pakla,carstvo pakla je u svijetu!
Slavuji su u raju!
Majcinstvo hrli u znamenite legende.
Krvavi znoj i Krvava srca podviznicki se mole za spas svijeta.
U istini Bogocovjeka nalazi se jedina kraljevska kruna za ljude koja im poklanja titulu malih bogova.
Zlo je saznanje opustosenosti duha i nagosti tijela covjecijeg.
Priroda je radostan svjedok lucezarnih spjevova Svesijateljskih Ologositeljskih umova.

Srce hladno djubriste je pored puta.
Licemjernost je svegrijeh koji strmoglavljuje u ponor pakla.
Dijeca su najdivniji cvijece izniklo iz Raja.
Iskusenja su kalionica hrabrih vojnika.
Dosegnuti vrata Blazene ljubavi,znaci zrtvovati sebe i prokrvariti u boju.
Nikad ne ostariti i ne umrijeti,znaci ploviti ladjom vjecnosti ka Stvoriteljskoj Premudrosti.

Hedonisticki kult pomracena je gordost palih legiona.
Proljece je tihi glas njeznog srca,a ne krasnorjecivi govor sa usana.
Ljudi su opijeni materijom,pjesmu slavljenickog praznika pljuju i ismijavaju.
Kamenuju pravednike,kao sto nekad kamenovase prekrasnog svjetilnika Prvomucenika Stefana...

Svijet ne bjese dostojan!
                                  Drugi dio!

  Duhovi  njihovi  su Veseli Vrt Bozije ljubavi,
  Koje Bozija Ruka Premudro sakri i oduze od
  Svjetskog meteza,jer svijet ne bjese dostojan
  Angela u tijelu.
  U licnosti Svete Trojice Bogomudri Pokajnici
  Oslikase kao na platnu zivot najvelicanstvenijih
  Ratnika pod Nebom !

  Presladosnim Uciteljem Osladostise Sve i Sva!
  U tome je Med i Mlijeko ,Obecana Zemlja
  Preblazenog !
  Na najuzvisenijim Sinovima ljudskim
  Obistinise se Uistinu Hristove rijeci:
  Lisice imaju jame i ptice Nebeske gnijezda,
  A Sin Covjeciji nema gdje glavu zakloniti !!!

Svijet ne bjese dostojan!
                                    Prvi dio!

Da,stvarno pustinjaci podviznici koje
Svijet odbaci,taj svijet pretvoren u
Bezumnu sujetnu deponiju,
Prokljucao od paklenih dozivljaja !

I nije bio dostojan pustinjaka
Podviznika koji srce svoje sazdase u
Nezalazni Jerusalim !
U pustinjama prezrenim od svijeta i
Duboko siromasnim zivotom ,Sveti Slavni
Starci pohitase Tihim i Blagim,Najborbenijim
Hristovim koracima,ocarani Neizrecivim Roditeljem napojise se Besmrtne Vode!
Prebogati cuvari najvelicanstvenije Isusove
Molitve klecase pod vedrim Nebom moleci se krvavim suzama i ispijajuci Getsimansku Casu Promislitelja.Svoje
Suvonjavo isposceno tijelo krotise,zauzdavase do posljednjeg zemnog izdisaja !
Oni su Bozija najdublja i najizraziteljskija
Duhovna lira.
Stvorise Angelske naseobine i otpadnika
Neba zauvijek vezase u zatocenicke lance.

Kosovski zavjet Srpskoga naroda,
Je najdublji identitet opsteg
Pravoslavnog ustremljenja i
Sjedinjenja Carstvu Nebeskom !

Svojevrsna i jedinstvena duhovna pobijeda
Nad pobijedama Srpstva.
Prevelicestveno opredeljenje
Hristovom Carstvu,i prije svega
Kruna Svetoga Save,
Kruna svih njegovih stremljenja i
Ovjekovjecenja Bozijem Carstvu !

Potom Kruna i za svagda
Preslavni Podvig Svetoga
Velikomucenika Kneza
Lazara Kosovskog !!!

Progledajte !!!

Svako gleda na krasote i uzase pod Suncem na razlicit nacin!
Gleda kako mu mudroslovni ili osiromaseni lik licnosti omogucuje da filosofstvuje i gnoseoloski otkriva djelove nesagledivih dubina!
Viditi u ponorima pakla ruzicnjak i mirisne osmjehe okadjenih dusa,kadar je samo preumljen covjek.
Svijet trci neprestalno da osvaja medalje obezvrlinavljenja,kao bjesni psi sve kukavice do kukavice,srce probadaju djavoimanim kikotom Mefistofelskih gadarija!

Zapadni kult civilizacije obogotvorava ljude i idolopoklonickim zivotom cini ih zivim lesevima.
Osvjestite se,progledajte slijepci!
Kako cemo izaci i pogledati Svete pretke u oci,ako ne budemo slicni njima?!
Grehocentrizam covjeciji izjeda nam buduce majke naroda,pretvara ih u bludnice, unistavajuci velikom brzinom krvotok i dusu Srba!
Jadna djeca Bozija druze se sa nakaznim utvarama ovoga svijeta,lutaju oko Raja ne poznajuci i zaboravljajuci Roditelja !!!

Mlada dijeva
             

Da li znate,ili ste samo culi
Kuda hrli,
Njegov duh vrli?

Vjetrovi su uza
Mladostima rosnim,
A nebesa,
Prijekor savjesnim.

Pogled sa kupole
Sroza se u blato,
I srca prasini se mole
Razumijes li kraljice to?

Mlada djeva snijeva
Bijele noci,
Jutra cedna,
Golubica plamna
Proslost je davna.

Prozire u tajne
I umove sablasne.
Leti u ponore tamne,
Drsko pjevusi
Krunise zore carne.
Ko tresnje rane,
Te usne divne
Ljube nevjerne !

Ko ima usi da cuje neka cuje !!!

Govori Gospod: Ja sam vas sazdatelj,djelo ste ruku mojih! Stvorih vas iz nistavila i nepostojanosti,podarih vam duhovno blagorodstvo blagocestivosti.
Nacinih vas i krunisah sinovima da budete vjencani. Djeco moja otvorene su ruke moje ka vama,ali kako da vas uzmem u narucje kada ste se srodili sa grijehom,postali jedno sa njim.
Potamnili lik moj presvijetli u sebi,posli za vojskom paloga moga zabludjeloga  Arhandjela!
Zato morate da vaskrsnete svijetlost duhonosnu u vama od svegresnoga nakalemljenoga sramnoga zivota.
Borbom sa starim covjekom u sebi,mnogim porocima,strastima da bi se ocistili od ognja adskog i da ponovo postanete sinovi dana!
I ja cu biti sa vama na putu Golgotskom u svaki cas zivota vasega,srce svoje cijelo otvorite meni,prizivajte me u svakom casu,ne tapkajte po starim putevima! Kao majka sto djete trazi i na trenutak ga ne nalazi i nema pokoja,nema radosti,tuga obezoruzava je,hoce da umre zbog toga jer nema njenoga dragocjenoga dijeteta,i tako neka je srce tvoje sine moj,kaze Otac nas i onda ce prosijati slava moja u tebi jace od Sunca!

Dan Svete Republike Srpske je dan svih nas,svih Srba koji su djeca Svetoga Save i Svetoga Lazara Kosovskoga! Sveta Republika Srpska Hristonosna i Hristolika je plamen maca pravde Bozije koja je neugasiva i besmrtna,jer je rodjena iz cistoga srca i Svetosijateljskoga podviga slavnih nasih oceva i brace !!!

Procitajte obavezno !!!

Molim vas ponizno braco i sestre da mi dopustite da ukazem na jedan vrlo ozbiljan problem koji se desava kod ogromnog broja ljudi svakodnevno.
Rijec obozavam mnogi od nas koriste u obicnom dijalogu.Koriste je kada hoce da iskazu da nesto vole jos vise od uobicajene rijeci volim.
Tako opisuju svoj licni izraz osjecanja prema necemu ili nekome.I tako iz neznanja padaju u grijehovnu zabludu skrnavljenja i bogohulstva upotrebljujuci rijec obozavam u tako tastim,svakodnevnim i licnim dozivljajima.
Evo i zasto: Po svemogucem stvaralastvu Bozijem jedino Bog moze da obozava i dariva obozujuce sile. Mi na Svetoj Tajni Krstenja svojega upravo dobijamo obozujuce sile Blagodati Duha Svetoga u kome postajemo Hristopodobni ne po prirodi po kojoj je Hristos Sin Boga zivoga odnosno Oca svoga,nego mi postajemo Hristopodobni u Svetoj Tajni Krstenja po liku usinovljenja,kao sto nam je sam Bog rekao da ga zovemo i da mu se obracamo u molitvi rijecima Oce nas! Po neizrecivoj ljubavi Svete Trojice postajemo sinovi Visnjega!
Kao sto kaze Hristos da bez njega ne mozemo ciniti nista!
Tako da potpuno i veliko skrnavljenje i bogohulstvo predstavlja pred licem Bozijim govoriti da mi nekoga ili nesto obozavamo.
Vaistinu samo Gospod obozava,darivajuci Vaskrsne sile covjeku srazmjerno i u saglasju ljudskoj slobodnoj volji i vjeri u Hrista.
Mi se obozavamo po neispitivom Bogoljublju i volji Boga onda kada cuvamo deset Bozijih zapovjesti,kada postimo istinski,kada se pricescujemo Presvetim tajnama Tijela i Krvi Hristove,kada mu se molimo,kada se kajemo za svoje grijehove,kada podnosimo patnje,muke,stradanja bez huljenja Boga i roptanja radi ljubavi Bozanske. I tada nesumnjivo zadobijamo blagodat Duha Svetoga.
Zato treba radi ljubavi Bozije potpuno izbaciti iz svoga rijecnika pomenutu rijec obozavam koju koriste mnogi u krajnje nedostojne svrhe bogohulne.Mogu se koristiti rijeci koje su ispravne,lijepe i Bogu ugodne kao sto su: Mnogo ljubim,mnogo mi je omilela srcu neka osoba,veoma me ispunjava,radoscu me obuzima,nadahnutoscu me preplavljuje,izobilno cjelivam itd. Saljite i podijelite ovu stranicu teksta da svi procitaju i isprave se kako dolikuje!!!

Rekao je Psalmopjevac David: Od nerotkinje naseljava kucu,ucinivsi je radosnom majkom sinovima. Aliluja!

Da,vaistinu cudo preslavno!
Blagovijest Vaskrsloga Bogocovjeka Hrista projavila je neprojavljeno i predskazivano od Svetih Proroka. Vaspostavljeno je izlecenje tesko samrtnome bolesniku ,vascijelome covjecanstvu.
Kroz jedinorodnoga Sina Boga zivoga rajska naselja iz sramnoga obescascenja preobrazena su u torzestvo Sunca Pravde.
Prije dolaska Spasitelja Hrista u ovaj svijet citava vaseljena bila je utonula u tamu. Nije se vidio prst pred okom. Ni zracka svijetlosti ne bjese.
Sve je bilo osudjeno i presudjeno da tamnuje po pustinjama suzanjskim. Sunce se crvenilo kao krv,oganj se dimio! Zetva tada bjese izumrle duse na zemlji Stvoriteljskoj. Ogubavljeni zivi mrtvaci hodase nepokojni i  tuzni.
Obezbozena nerotkinja koja se valjala u premnogim neizljecivim gnusobama najstrasnijih opustosenja kainovskih.
Jadna slika zgazenoga svijeta kao nistavnoga crva ledila je krv u zilama i bila sveplodni rasadnik Satanske gorde misli i podsmjeha.
Nasa pramajka Eva ubogom naivnoscu ukrasena,zajedno sa nasim praocem Adamom srucila je covjecanstvo u sveopstu smrtnost.
Perfidna djavolstina naoruzana truleznim strijelama zavisti koje nezadrzivo gaji prema rodu ljudskom posle svoga strasnoga otpadnistva od Oca nebeskoga ,zadala je smrtni udarac nasim praroditeljima i svim ljudima.
Zaista, kao sto je rekao cudo zemaljsko i svjetilo nebesko Sveti Vladika Nikolaj Srpski zadnji vapajni krik i uzdisaj paganskoga svijeta bila je recenica: Ovaj svijet moze spasiti samo neki Bog. Trulila je nerotkinja,radjala grobove pune trnja i smrada nesnosnoga. Bjesnila u prokletstvima sinova zemlje beznadezne.

I kao sto posle velikih kisa i gromova nevremena ,najzad zasija Sunce vedrine jasnije nego ikad!
Tako je ljudima  prosijala Presveta Bogoroditeljka rodivsi Bogomladenca Isusa Hrista.Arhiumjetnistvo,cudo nad cudima.
Bog se ovaplocuje u covjeka od Duha Svetoga I Marije Djeve,postaje covjek da bi spasio preteskoga bolesnika covjeka unakazenoga klinickom smrcu!
Zabludijelu nerotkinju Evu iz prasine smrti iskupljuje i vaskrsava Precudestvena i Preblazena Bogorodica Djeva.
Zakriljuje je nadnebeskim blagostima i sucuvstvujucim svemajcinstvom.
Jedan od Svete Trojice postaje covjek,da bih propalog covjeka uzvisio do Boga.
O neizrecivoga covjekoljublja bozanskih promisljanja!

Kao sto rece gromoglasni Prorok Sveti Jovan Krstitelj za Hrista: Gle jagnje Bozije koje uzima na sebe grijehe svijeta ! Sam Hristos mu izrice Svepohvalu kada govori za Svetoga Jovana Krstitelja da je najveci izmedju roda rodjenih od zena.Unizio se do nistavila Spasitelj preblagi da bi ozivotvorio palost Adamovu,novi Adam Bogocovjek Hristos smrcu i raspecem svojim na Krstu,znamenje Vaskrsenja Gospodnjega iz mrtvih,Krv Precista koja je kapala sa zivotvorne Svetinje drveta svepobijedonosnoga porusila je smrt satanskoga vladara jednom zauvijek.
U kome je pali Arhandjeo u okovima i lancima pogibeljnim nekada utamnicavao rod ljudski !!!

Pjesniče hudi
Zrnce maleno
Proroče ljudi,
Žito zlatno
Andjelske si ćudi.,,
Nebo ti je otvoreno
Spokojan budi
Gorljivo srce
Kuca ti  iz grudi !!!

SVETI SAVA

NAJSVETIJE SRPSKO DIJETE,PRIZOVI I SADA,SVE IZ RODA
NAŠE SVETE,DA SE DIGNEMO IZ PROPASTI I SJETE,KRASNI
VITEŽE,SLAVNI PUSTINJAČE,BOŽANSKI PROPOVJEDNIČE
ZEMLJE SVOJE PRVI VASKRSIOČE,MED I MLIJEKO IZ
TVOJIH USTA POTEČE ,MAJKA BOŽIJA BLAGOUHANO MIRO
DAROVA SRPSKOME NARODU U ZAVJET,NEPROLAZNI
SVJEDOK, I NEBESKI CVIJET !!!

LUČO BOGOMUDRA,SRCE TVOJE OBUČE SE U HRISTA,I
SRBINOVO LICE PATNIČKO VJEČNOŠĆU ZABLISTA,
ANDJEO U TIJELU,VELIČANJE VJEČNO NAŠEGA RODA
PREZRE ZNAMENJE SVIJETA TAŠTOGA.........

GOSPODA BLAGOGA UMOLI DA NAS SAČUVA OD ZLA,
SVAKOJAKOGA,DA DJEČICA TVOJA  BUDU PRED
PRESTOLOM NEBESKIJEM,DUŠU NAM OZARI
SUZAMA ANDJELSKIJEM...
SVETI OČE SAVO NE DAJ TMINI RAZGNJEVITI SE
NA NAS,SRPSKE ZEMLJE NAJMILIJI UKRAS !!!

Ne postoji konačna tačka u ovome životu koju bi stavili na odredjeni rasplet dogadjaja ,položaj u životu ili bilo šta pod Suncem što mislimo i spoznamo . Postoji samo zapeta koja stoji pred nama i u nama pa pita kuda da je vodimo,da li na
Istok ili Zapad ?

Okovanom i privezanom čovjeku za materiju, Bog se čini sulud, nestvaran i nepotreban ...

Ruskinja

U ljeto me ugledala ,
Svoja plemenita krila
Ka meni razvila,
Ljubavno i tiho
Srce mi poklonila.

Ko lasta brižno
Sve je razumijela,
Poljubila i biće vjenčala,
Ostrvom dobrote
Vatreno je progovorila .

Ruskinja i Sveta Rusija,
Blagodatna žrtva
Nezalazno svijetu sija
Ljepota i radost
Iz rata i mača prosijava ...

Muzike ovoga svijeta na suštinskom i cjelovitom planu , sačinjene su i predstavljaju vapajni glas ka Bespočetnom , tj čeznuće čovjeka u zalogu ljubavne egzistencije , odnosno ljubavi usmjerene Božanskom Carstvu .

Umjetnička duša živopiše domene nadsvjesnog i bezvečernjeg .
Udahnjuje životvorne energije Svemogućeg Stvaraoca ...

Ako tražis ljubav

Ako tražis ljubav ,
Pogledaj pleše
Oko tebe
I pjeva od radosti .

Ako tražis ljubav ,
Vidjećeš je u
Svakom svom pogledu .
Prošetaj , osmjehni se od srca
Bilo kome ,
Ljubav će te zanijeti
Čudesima pjesme svoje .

Ako tražiš ljubav ,
Potraži je u
Proljeću koje
Se radja ,
Osmotri šaljivo
Nebo i nemoj da
Zatvoriš oči ,
Ugledaćeš probeharalo drveće
I ptičicu koja sleće .

Ako tražiš ljubav ,
Nečujno se
Priljubi uz
Dječije srce i
Ono će ti reći da
Ljubav u ljubavi
Jedino postoji .

Ako tražiš ljubav ,
Ne tumaraj po
Svijetu za njom ,
Postaćeš bosonog i go .

Ako zaista tražis
Ljubav ,
Zaroni u sebe
Ona je oduvijek tu
I kita cvjeća umiće
Lice tvoje .

Ako tražiš ljubav ,
Samo udahni duboko
I ispunićeš se njom ,,
Raširi ruke i hodi
Sunašcu svom .

Ako tražiš ljubav ,
Hoteći da je dodirneš ,
Nećeš je pronaći .
Ljubavlju se živi
I doživljava ,
Ona je Hristos Bog .