Vrijeme bitiše u
nevidovnom blijedolikom
duhu svijeta ,

u staračkom tijelu korača
po ruševinama Jerusalima,

čovjekova jedina hrabrost
sposobost je umjeća
postojanja ,

u beskraju srca
poljubac je eho vječnosti ,

voljeti znači
ovaplotiti se u
ruho besmrtnosti ,

dostojno čovjeka živi
istinoljubivo srce
koje mučenički umire
i vaskrsava na groblju
Svetih predaka.

Pitanja su nagovještaj
sozercanja i
most ka spoznajnoj
mudrosti ,

vapaj je krik
suštastva bića
i početak traganja
za prosvjetljenjem.

Stefan Višekruna

Posvećeno Marku Stanojeviću.....