"Nisam ja kriv !"
Čuveni slogan čovjeka glasi :
"Nisam ja kriv !"
Bogdan : Ne , tako mi vjere čestite
i oba oka u glavi , nisam kriv ,
ne može biti da sam kriv ,
neka su svi krivi na bijelome
svijetu to bi nekako i shvatio,
a ja da sam kriv to ćeš da
oprostiš stari druže.
Ako još jednom neko kaže da
sam kriv , bogami neće se
dobro provesti.
Čovječe , zar i ti sumnjaš u mene
da sam kriv ?
Justin : Sumnjam druže , sumnjam
prijatelju moj , otkada su me ptice
kamenovale ne vjerujem više nikome
ljutio se ti ili ne ljutio.
Ne češem ti uši jer te smatram
za prijatelja.
Sumnjam, k'o gavran što sumnja
dok leti avetinjski u noć crnu.
Sumnja pripravlja put ka mudrosti ,
a priznanje krivice je
samosvijest osviještenog čovjeka.
Bogdan : Ču šta mi napriča , xaxaxaxaxaxa
kako to zboriš jadi te ne ubili ,
k'o da si pokupio svu pamet svijeta,
dje sam ja rast'o kukala mi vjera.
Mora da si izučavao filosofiju ,
besjedio sa mudracima
i tom kojekakvom obrazovanom
elitom što no kaže učeni svijet.
Xaxaxaxaxaxaxa , nasmija me
ljudski filosofe , djavo si pravi
pa biće da se u svašta razumiješ.
Tihomir dolazi i prilazi im rukujući se
sa njima duboko zamišljen , oči mu
sijaju kao dva mala ognja od
silnoga uzbudjenja i govori :
"Ovaj svijet je zluradi avet što pomamno
tetura nepokojem , lomeći noge trči
opijen gušeći se u bezdušnim nasladama
i priprema sebi grobnicu vječnu ,
hrani nas otrovnom solju od koje
ključa krv u očima pa zavodi slijepce
da škrguću zubima u isto vrijeme na
brata i tudjina ."
Bogdan i Justin se nadjoše u čudu i zgledaše
se u trenu ukočenim pogledom
punim komike kada Tihomir izgovori ove
iznenadne riječi za njih .
Bogdan pomisli u sebi , ovaj Tihomir je
poludio sve su prilike ili tjera sprdnju sa
nama uvjeravajući sebe da je to istina
i ode bez pozdrava od njih u potpunoj
zbunjenosti .
Justin : Sve Bog udešava i svime vlada
zato mi te poslao dragi Tihomire
pobožno reče sebi u njedra .
Tihomir : E moj brate patniče
ti mene razumiješ , a to je veliko
kad čovjek čovjeka razumije .
Justin : Ti si mladi starac zato te svijet
tek otkriva i traži u zanosnom
divljenju sa reflektorom po gustoj
pomrčini rugobne Zemlje .
Tihomir : Ti znaš da srcem rušim bespuća
i ne pokoravam se nikome i ničemu do
jedino Bogu Svetome .
Justin : Da , vaistinu je tako brate moj ,
zato gdje god dodješ pronosiš radost
i blagu umnost , a osmijeh je svagda na licu
tvome , koju god prozboriš svaka ti je na
mjestu ne zvao se ja Justin .
Нема коментара:
Постави коментар