петак, 5. октобар 2018.

"Nisam ja kriv !"

Čuveni slogan čovjeka glasi  :

"Nisam ja kriv !"

Bogdan :  Ne , tako mi vjere čestite
i oba oka u glavi , nisam kriv ,
ne može biti da sam kriv ,
neka su svi krivi na bijelome
svijetu to bi nekako i shvatio,
a ja da sam kriv to ćeš da
oprostiš stari druže.
Ako još jednom neko kaže da
sam kriv , bogami neće se
dobro provesti.
Čovječe , zar i ti sumnjaš u mene
da sam kriv ?

Justin :  Sumnjam druže , sumnjam
prijatelju moj , otkada su me ptice
kamenovale ne vjerujem više nikome
ljutio se ti ili ne ljutio.
Ne češem ti uši jer te smatram
za prijatelja.
Sumnjam, k'o gavran što sumnja
dok leti avetinjski u noć crnu.
Sumnja pripravlja put ka  mudrosti ,
a priznanje krivice je
samosvijest osviještenog čovjeka.

  Bogdan  :  Ču šta mi napriča , xaxaxaxaxaxa
  kako to zboriš jadi te ne ubili ,
  k'o da si pokupio svu pamet svijeta,
  dje sam ja rast'o kukala mi vjera.
  Mora  da si izučavao filosofiju ,
   besjedio sa mudracima
  i tom kojekakvom obrazovanom
  elitom što no  kaže učeni  svijet.
  Xaxaxaxaxaxaxa , nasmija me
  ljudski  filosofe , djavo si pravi
  pa biće da se u svašta razumiješ.

  Tihomir dolazi i prilazi im rukujući se
  sa njima duboko zamišljen , oči mu
  sijaju kao dva mala ognja od
  silnoga uzbudjenja i govori  :

  "Ovaj svijet je zluradi avet što pomamno
   tetura nepokojem , lomeći noge trči
   opijen gušeći se u bezdušnim nasladama
   i priprema sebi grobnicu vječnu ,
   hrani nas otrovnom solju od koje
   ključa krv u očima pa zavodi slijepce
   da škrguću zubima u isto vrijeme na
   brata i tudjina ."

   Bogdan i Justin se nadjoše u čudu i zgledaše
   se u trenu ukočenim pogledom
   punim komike kada Tihomir izgovori ove
   iznenadne riječi za njih .

   Bogdan pomisli u sebi , ovaj Tihomir je
   poludio sve su prilike ili tjera sprdnju sa
   nama uvjeravajući sebe da je to istina
   i ode bez pozdrava od njih u potpunoj
   zbunjenosti .

   Justin  :  Sve Bog udešava i svime vlada
   zato mi te poslao dragi Tihomire
   pobožno reče sebi u njedra .

   Tihomir  :  E moj brate patniče
    ti mene razumiješ , a to je veliko
    kad čovjek čovjeka razumije .

   Justin  :  Ti si mladi starac zato te svijet
   tek otkriva i traži u zanosnom
   divljenju sa reflektorom po gustoj
   pomrčini rugobne  Zemlje .

   Tihomir  :  Ti znaš da srcem rušim bespuća
    i ne pokoravam se nikome i ničemu do
    jedino  Bogu  Svetome .

    Justin  :  Da , vaistinu je tako brate moj ,
    zato gdje god dodješ pronosiš radost
    i blagu umnost , a osmijeh je svagda na licu
    tvome , koju god prozboriš svaka ti je na
    mjestu ne zvao se ja Justin .
  
 

 

Нема коментара:

Постави коментар

Учитељу мој богоносни, славо Православља, загледан у Богочовјека Христа, учио си нас својим Крстоваскрсним животом са ревношћу Христообразно...