Petar Drugi Petrović Njegoš
( Osvrt na stihove  Nebeske poeme Luča Mikrokozma ).

                        

Luča Mikrokozma  :

Da , svagda mi dragi nastavniče ,
Srpski pjevče Nebom osijani ,
Zadatak je smješni ljudska sudba ,
Ljudski život snovidjenje strašno !

Najveličanstveniji Srpski pjesnik Njegoš
İ bogomudri svečovjek Vladika Rade
Posvetio je  slavnu nebesku
Poemu Luča Mikrokozma svome
Proslavljenome učitelju pjesniku Simi Milutinoviću Sarajliji koji je pored
Njegoševog strica Svetoga Petra Cetinjskoga uticao najviše na
Bogoobdarenu ličnost mladoga Vladike Rada .

Jedan od najvećih umova svijeta veliki
Gete iskazivao je počast i poštovanje obdarenom pjesniku Simi Milutinoviću Sarajliji .
On je jedan od mnogobrojnih zapostavljenih znamenitih ličnosti u
Našemu narodu , sasvim nedovoljno  uvažavan i poštovan .

Cetinjski pustinjak piše i obraća se svim
Bićem sa najdubljom zahvalnošću i
Ljubavlju svome dragome nastavniku i
Srpskome pjesniku Nebom osijanom .
U čudesnoj poemi i nebeskom spjevu
Luča Mikrokozma
Njegoš se  uspinje do neslućenih visina i
Ostaje fenomenalno neuhvatljiv i
Nedodirljiv , posebno u svome
Gorostasnome monologu zapanjujuće
Erudicije koji ga lansira pravo na tron
najuzvišenijih  besmrtnika
Književnosti kakvi su Dante i Milton .

Sozercavajući najmračnije ponore
Čovjekovog bitisanja na Zemlji i
Sagledavajući te iste zastrašujuće
Provalije duboko u sebi , kliče kroz svoja
Djela zajedno sa istorodnim mu
Svečovjekom Dostojevskim  :

"Svi smo mi krivi , za sve i sva ."

Život za Njegoša je vihor smrti i Vaskrsenje truležnog čovjeka iz Carstva smrti u dolini
Plača i uzdaha kosmičkih i natkosmičkih
Razmjera gdje neprestano ratuju dani sa noćima .

U jednome trenutku on se osjeća silno
Poput Cara Davida , a već u drugome
Času saživljava se i upodobljava
Mislećem atomu i duboko osjeća
Čitavo ništavilo , strahotu onoga
Što predstavlja biti čovjek u ovome
Svijetu .

Ponirući proročki u metafizičke i sveštene
Tajne neba i Zemlje , Vladika državnik ,
Mislilac , filosof i vatreni Poeta je drugi
Jov koji se neprestano hrve sa Stvoriteljem i vapi njemu oboženom
Ljubavlju , proklinje usud svoj mučeći se
Pitanjima smisla postojanja čovjeka .
U preužasnim vjetrometinama Golgotskoga stradanja svoga naroda
Ispija sudnju čašu Gospoda koja mu je dodjeljena po nedokučivom promislu
Božijem , jer jedino u njoj vidi blaženo
Utočište i bezmetežnu luku spasenja
U presvijetlom liku Bogočovjeka
Hrista .

Stefan Višekruna