Put
Tiho, neprimjetno
dok misliš da ne misliš ,
zagledan u nebo
bezobzirno nekud juriš ,
pogledom tražiš dijeliće slobode
i ljutito lomiš prste
u gomili ljudi,
pričaš sam sa sobom ,
kradeš sebe od svijeta
utrkuješ se sa psima lutalicama
i preturaš prostorije prošlosti
na ulici koja sliježe ramenima
razmišljaš o probudjenim zvijezdama u noći
i obuzima te misao da je svaki čovjek
misleća zvjezda svijeta .
Нема коментара:
Постави коментар