понедељак, 21. мај 2018.

Put

Tiho, neprimjetno
dok misliš da ne misliš ,

zagledan u nebo
bezobzirno nekud juriš ,
pogledom tražiš dijeliće slobode

i ljutito lomiš prste
u gomili ljudi,
pričaš sam sa sobom ,
kradeš sebe od svijeta

utrkuješ se sa psima lutalicama
i preturaš prostorije prošlosti

na ulici koja sliježe ramenima
razmišljaš o probudjenim zvijezdama u noći
i obuzima te misao da je svaki čovjek
misleća zvjezda svijeta .

Нема коментара:

Постави коментар

Учитељу мој богоносни, славо Православља, загледан у Богочовјека Христа, учио си нас својим Крстоваскрсним животом са ревношћу Христообразно...