Misaono vidjenje

Kosmos mi je uzak.
Duša kipti od bijesova.
U čašu proklinjem svoje stanje ,
a u trenu gledam svod nebeski
čudima mnogoplodan.

Znoj me sa umornog tijela ophrvava
i spasava.
Zvijezde u tihoj noći poju himnu
blaženom stvoritelju.

Nauk ljudski zaudara jadnom čamom.
Ljubav je rasuti melem svijeta.
Život je bojno polje junačkoga viteza.

U srcu su dva svijeta ,
dva vladara nepomirljiva.
Za noć , fantazija je misao dana.
Za žabu , močvara je okean beskrajni.
Za bogoborca , ljubav je puka ništarija.

Ovaj vijek radja sumanutom brzinom
smrskane duhove i leprozna srca.
Žedj je praslika slomljenog
ogledala Edenskog ,
krvnik i prokletnik misaono isto
poimaju grubu  Zemlju .

Majka je čuvar riznica nebeskih.
Laž je drakonova poema.
Naša čežnja za izgubljenim roditeljem tužna je simfonija.
Kročimo trnovitim uskim putem
sa vjerom u Bogočovjeka Hrista
pravdu hranimo
i ljubavlju sastradavamo.