Pišem
                     da
                  postojim !

Pišem da ne umrem
ko' prosjak na kraju dana ,

svakim napisanim stihom
urezujem u tijelo vječnosti
po jedan zavjet besmrtni ,

prohodim sva prostranstva
i bespuća zemlje ,

kitim se oblacima ,
nestajem razložen u vazduhu
zagledan u ptice
ćutim da naslutim
blaženstvo slobode ,

sabiram se od bezbroj atoma ,
spuštam sunce u grudi
svjedočim život u pjesmi ,

obrazujem mastilom
punoću raslojenosti sebe
na ognjištu bića ,

kroz oplemenjivanje srca
ostvarujem postojanje
nedodirima ljubavi
i čudestvene umjetnosti ,

hodanjem po vodi
prevazilazim nevide
teške  sumnje nepostojanosti .