Elegija neba

Nebo noćas ne pjeva, ne misli
utonulo je u mrtvi san
uzviknuli su svi koji su upravo
pogledali u njega sa velikim užasom
ugledavši razornu eksploziju neba.

Pritisak okova strašnoga suda
sručio se k'o munja u bezdan
provalije svijeta
ljudskih pokoljenja.

Prekipilo je nebesnoj glavi
da ćuti i guta uvijek
pljuvačku bijedno u svoju
tegobnu utrobu.

Poumirala  su crvotočiva
srca ljudi i sažežena su
u strašnom ništavilu
zagrmješe nebesa
jezovitim baritonom
i žmirkajući pospanim očima
prepunim elegije.