Tama srpstva

Moja su bespuća
nakazna strašila
zmije o vratu
okovi na lutajućim duhovima ,
prožet sam njima
usudom gorkim.

U čovjeku ratuju
svi ratovi svijeta ,

na bojištu krvare neprestano
sloboda i čama ,

a opet mudroslovna
ljubav u meni
blaži mi i razbistrava
duhovni  vid .

O čemu da pričam
sa onima koji pripovijedaju  mir ,
a raskopavaju temelje
domova bližnjih,
gotovi su na sve zlosti
samo da ostvare
svoj bijedni pir .

Junaci zaboravljeni izdišu
okamenjenog pogleda ,

Okaljani današnjim
pigmejskim pokoljenjima ,

Ništa Sveto i
Bogu pristupačno ,
tama srpstva
vremena ovoga
zagorča nam
k'o nikad
prokletu Kosovsku večeru ,
zato većma bludim
u razdirućim mislima
nedostojan i sam
zavjeta
Svetih Nemanjića .