Tiho, neprimjetno
dok misliš da ne misliš
pričaš nepovezano,
kradeš sebe od svijeta
utrkuješ se sa psima,
dobija oblik postojanja
I poradja se niz sočnih,
neodoljivih, crvljivih
I minulih trenutaka u tebi
na ulici koja sliježe
ramenima I ćuti zalivena,
razmišljaš o
probudjenim zvijezdama
I srcu patničkom koje
ne zna više da voli.