David
                         Dragičević

Gledam ispraćaj andjelu
kome su bezdušni krvnici
smrskali krila,
tonem u bol koji proždire srce,
gledam ljude zaledjenih suza
na obrazima kako stiskaju
srca tugom
I ište pravde, pravde, pravde.

Osjećam zanijemelu tišinu
kako jadikuje bjesno u očima
I gromovitim glasom doziva
našega Davida,
gledam dušu
prosijanu svjetlošću
dok se pobjedonosno
uzdiže ka vratima Raja
I moli Boga za oproštaj
svojim krvnicima,
a Bog razgnjeveno šuti
I teško uzdiše grleći Davida.