Pjesmo moja

Pjesmo moja krvnice,
more tone u pomrčinu
dok snivam
božanstvena ljubavnice,
rastopljeni tamjan
na duši grešnika
cjeliva ti usne
putujući po oblacima.

Predrasude u tijelu iluzija
često opsjedaju,
u nekima vječno presjedaju,
lažni osmijeh I svijetlost
na tren oduzimaju dah,
u stvari su samo
beslovjesni krah.

Živimo život kameleona,
jedino u snovima
smo k'o od betona,
sužnji smradni
srce hladno je djubrište
pored puta,
licemjerje ledi oči
I sručuje u ponor pakla,
mudar duh vapi
čistom srcu,
svijet manijom obezdušen
žuri u propast
I guši se u kaljuzi
zemnih bojišta.