O zašto sve boli
                        I šapatom
                  čezne, uzdiše, moli ?

O Bože nesaznatljivi, svugdje postojeći I prisutni, svaki pedalj Zemlje I univerzuma ti činiš da bitiše, da se radja. Ruke su tvoje u vjetru I olujama, noge I glava tvoja nalaze se u celomudrenim srcima,
zenice očiju tvojih lebde u plavetnilu I plešu u djeci tvojoj.

Premilosni Oče I jedini strašni vladaoče, reci mi molim te o čemu kiša, snijeg I magla slove I oprosti na mojoj drskosti, I kaži mi kako sve boli I   šapatom čezne, uzdiše, moli ?
I ptica I Nebo, Zemlja razrodjena krvlju prvorodnom bratoubice Kaina I okeanima krvi koji neprestalno se šire I ključaju ko gejzir, ljudi,demona, vučjih okota, blagorodnih drhtaja njenih usana kada je samo tvoja, razbludnih treptaja u ženskim I muškim očima, sjaja sunašca voljene osobe, duše I očiju mudraca I prostaka, majki, očeva, dana, noći, proljeća, ljeta, zime I jeseni, mnoštva mrtvih predmeta na tvome putu ogrubjelih starošću I pomrčinom, vjernosti I nevjernosti od koje jeca duboko vasiona u kliničkoj smrti, njenih pogleda koji obećavaju obećanu Zemlju, bezbroj boja na tebi, I u tebi iz kojih se budiš,
bezbroj stihova sklupčanih u slatku misteriju I sramotnu psovku, životinja pitomih, divljih I Svetih, životinja koje smo mi, razbojnikovog usahloga srca I zlata, njegovih šupljih obraza, džepova, smrti I osmjeha zaledjenih, dijamantne I ništavne princezine sujete, pozlaćene gordosti lakomislenih, dječije igre I radosti u srcu, ovoga života  kao blijede sjenke I prikaza u onome životu, sa bezbrojem smrti začetih u prašini I života u jednom čovjeku I u jednom danu, rastanaka umornih I crvotočivih putnika, molitava patnika I podvižnika u keliji tijela, ludačke žedji za pivom I vinom, I sve to tako fenomenalno bruji I odzvanja u meni, zato oprosti Bože na mojoj drskosti I reci mi molim te, zašto sve ovo nosim u sebi I zašto tako strahovito I uzvišeno boli I šapatom čezne, uzdiše, moli ???