Noć sablasna
lakomo se obrušava
na grad poput
gladne zvijeri,
zvuk aviona
prolama nebo
I naliči strahovitoj
grmljavini,
ogoljela drveća šapuću
molitve mutnoj mjesečini
I čudovišno uzdišu
zarobljena u snijegu.

Čovjekovi podvizi
malaksajući nestaju
u stihijama
I pakosno blude
naprslog čela
sa kojega kaplje
krv I znoj u
minotaurovom lavirintu,
zaledjeni beton
stenje okovan i
sija ko kristalno jezero,
prosijedi starac
užurbano sa
nespokojstvom I
pognutom glavom
zaneseno gleda u daljinu
promrzlih dlanova
I pita prolaznike
koliko je sati ?