ANSWERS :
1. Poetry for me is primarily the sublime enlightenment of the entire personality of man, the freedom of the spirit, and the reflexive idolatry of the godly soul of man.
I repeat:
"Poetry is not written, she
he lives his life
I'll be and when
the poet is experiencing
poetry and creativity
his verses
they respond
immortality. "
"The bearers carry in themselves
a lot of prophetic,
on the other hand,
dreaming and life
they look through
metaphysical telescope
art. "
2. My poetry is intended for both young and adult people, because my vision has always been to dedicate my creative work to both young and old people, but also to people in late years.
3. Surely we should give signs and guidelines to the young people in their songs.
I think that my poetry overwhelms such messages and profound lessons about the meaning of man's existence on earth.
I am a thoughtful poet who often sings about essence, God, love and wisdom, and I think that many young and old people love and respect my writing style, because in it I find the truth and powerful emotions.
4. I am writing about life, man, love, wisdom, and God.
5. My songs have been translated so far in 4 languages and published in 10 countries.
6. The main basis of poetry is its Literary Base, without it it is impossible to become a good and great poet.
Writing without a literary base in poetry, we would write in such a way that we would only build a house from the roof and not from the foundation, that is, we would invest our creative efforts into futile achievements that may bring little or no success.
7. Reading the works of great literary giants, I also imagined that I would also be a writer and poet.
Since the 13th year, poetry and literature have become my life and identity, and since then my heart is to say "embarrassing poetry."
8.
It means a lot to me, to broaden my poetry among people, this is important.
9. I have. Of course, I can write about my own and foreign literature.
10. I am well connected with my country and culture, but my country is not nearly as close to the level of culture and art as Italy and other European countries, because my country was occupied for five centuries under the Turks and demolished my spirit with the wicked communist regime.
11. Yes, there are more of them.
I'll mention some:
"The soul of the soul"
"Spider or Man"
"Soulmate"
12. SRODNA DUSA
Koliko puta sam se opijao tom mišlju,
I sada kada se prisjetim toga zadrhtim I protrne mi tijelo od jeze.
Nadahnjivao sam čula vječnim jutrima od kojih se pune pluća kiseonikom I pitao se da li ću te ikada sresti u prolazu nekog
Nepoznatoga grada zagledan u rijeku I mostove,
Slutim I prizivam
Da čujem toliko željeni bat tvojih koraka koji lupaju po moždanoj kori I odzvanjaju u meni kao zvono na obližnjoj Crkvi,
I moj skoro nečujni glas grli te I budi iz snovidjenja I radja žudnju u tebi kojoj ne znas imena I godina dok osjećaš da je neodoljivo blizu tebe srodna
Duša tvoja.
Ako se sretnemo u srcu moga rodnoga grada, znaće dan I noć, vrana I pas lutalica šta nam je u srcima, a šta nam je u srcima, to pliva u džepovima I preliva se u očima, ne sumnjaj u to srodna dušo moja,
Već poljubi me ko prvu ljubav svoju I znaj samo da ištim zaklinjući tebe, zemlju I Presvetu Bogorodicu da mi doletiš na krilima andjela svijetloga.
Tada ću prosijati I zalepršati krilima najživorodnije rodjen u tvome oku punom mene i
Vajaću ti lice ljubavnim stihovima srodna dušo moja.
Kada dodje taj dan,
Svi minuli dani sliće se
U njega I zapjevaće o
Nama devetom simfonijom
U silnom zanosu nebo I zemlja srodna dušo moja !
LJUDSKO STANJE
Pošast psihoze vlada svijetom,
Ljudi se sumanutom brzinom
Pretvaraju u fabricke brojeve.
Čovjek je sve postao danas
Sem čovjeka,
Kriziramo od ništavila,
Apoteke niču k’o pečurke posle kiše
Droga I alkohol spaljuju biće
Kladionice su prepune,
Ludnice se nove izgradjuju,
Groblja gutaju sve redom
Kriminal je u svemu zavladao,
Poštenje je postalo najdragocjeniji antikvitet,
Ljubav je samo riječ
Užasno lutanje mnogih poražava
Sve je na prodaju,
Duša truli ubudjana po kanalizacijama
Iskompleksirane utvare žive samo na raspadljivom papiru života,
Beslovjesna hedonija razara srca
Sve oči hipnotisane su sodomom,
Novac, moć I slava su njihova
Savršena filosofija življenja par ekselans !
PAUK ILI COVJEK?
Dan pulsira u oklopu
Vremena I prostora,
Guta sa neutaživim
Apetitom minute I sate,
A kiša pada kao
Da plače ojadjenog srca.
Preko staroga bijeloga zida prekrivenoga ogavnim blatom
I mrljama od vlage,
Sa vojničkom strogošću I opreznošću suzdržano ide pauk
Pomalo turobno motreći
I odlučno na svoj plijen
Sa hiljadu očiju.
Metamorfoza klepsidre
Projavljuje se I iščezava
K’o mreža koju pauk
Plete u vazduhu
I zatreperi u pepelu
I vaskrsne k’o feniks sa rješenošću paukolikog čovjeka
Da se uspne u mrežu
I osvešta je ponositom
Ljubavlju koja mu je sudjena.
I dugo, dugo čeka,
Zapliće se ko zna kuda,
Hodi po hodnicima vremenske I vanvremenske svijesti,
Pitajući se da li je
Pauk, ili čovjek, ili oboje ?
Krsti se u pauka,
Spava sa paucima,
Orodi se sa paucima,
Zaklinje se svojom mrežom
Kojoj jedino vjeruje
I tako često u prokletim sumnjama
Gore mu zenice
Beonjača krvavih
I tvrdi da je ipak samo čovjek.
Zamišlja svoju končinu,
Ispija mutljag providjenja za doručak
I ručak,
A samo za večeru pojede
Poneku urmu da zasladi.
Stavlja na glavu maske mitskih bića I razjaren što je
Paukoliki čovjek ili možda samo pauk ?
Kida se, sabira
I tamnoput od Sunca sanja more,
Prognanik bezdomni sakuplja kosti I nešto slatko nalik na med,
Pitajući se samo
Šta li je to on pauk ili čovjek, ili oboje ?
Niti pauk zna da je čovjek,
Niti bi ikad igdje
Priznao da je to baš on,
Niti čovjek zna da je paukolik,
Niti bi ikad igdje
Priznao vo vjeki da ima
U njemu paukove krvi.
Smutnja, slutnja,
Ćutnja I nekakva tanana
Svijest čovjeka o svom postojanju ne muči pauka,
Već ga goni da hrli
Nezadrživo svome plijenu
I žrtvi na bijelome zidu prekrivenim ogavnim blatom I mrljama od vlage,
Nešto šapuće paukolikom čovjeku sa hiljadu očiju u njegovoj izbi da ne zna,
Ko je, šta je
I da puko nagadjanje
Samo ide mu od ruke,
I on ostaje sa svojim teškim predosjećanjem plamene rijeke čiji plamen žari I zapljuskuje
I čeka, čeka pod Suncem ili Mjesecem ?
PODVIG ZIVOTA
Neprijatelj van tebe
Očajni je pas na putu
Što unezvijereno laje ,
Neprijatelj u tebi
Dioklecijan je strašni
Žedan tvoje smrti.
Poraz je najdosljedniji
Učitelj poznanja
Sopstvenih provalija ,
Odora razdora
Raspusnog svijeta
Trnov je vjenac
Na glavi mudrima .
Postati pobjednik
Podvig je života
Koji iziskuje
Viteško ispijanje
Gorkih taloga
Bezbrojnih padova .
ISPOVIJEST DUŠE
Moj dom je nаjpustiji
Od svih domovа nа svijetu,
Ogoljen k’o kost,
Rаzrušen posle potopа,
Izgubljen I jаdаn putnik bez igdje ikogа na svijetu.
Svа sаm tužnа, nevoljenа,
Prevаrenа, rаzvedenа,
Izrаnjаvanа gnusnim, perverznim morbidnostimа
I zаudаrаm k’o bezbroj đubrištа.
Ne živim, samo još I jedino
Dišem, potonulа u bezdаn osuda
Moćnih, odurnih hvаlisаvаcа.
O dječаče moj, bježi od mene
Tаko ti Bogа jedinogа,
Jer nemа životа u tvojim očimа
Koje su gnjevne nа moju
Plemenitu prirodu I porijeklo,
Nа moju tаnаnu, prefinjenu ljubаv
Sа kojom si rođen I postojiš
Dječаče moj drаgi.
Pokloni se I zаplаči,
Nemoj reći da uzаlud je I besmisleno činiti to ponovo.
Ti vrijedniji si od svegа
Što vidiš I osjećаš,
Zаto kаžem zаplаči,
K’o cаrinik ili bludnicа,
I ne brini što se more
U pomrčinu zаodijevа.
Moji vapaji su pogrom pred kojim
Drhte I ruše se nebo I zemlja,
Raj I pakao.
Moj glas, nečujan, a najglasniji,
Radi tvoga obraćenja stvoren
Poziva te da poletiš u oblake.
Moje lice je najsladosniji
Zov vječno zaljubljenih.
Krvave oči, mrtvo tijelo
I sahranjena duša bjehu
U tim suludim noćima
Prepunim alkohola,
Bluda I nemorala
Kojim si me trovao
I život čupao mi iz života
Kojim me je Roditelj darovao.
Preteško je I pomisliti
Koliko sam samo puta
Bombardovana,
Branjena I ugnjetavana,
Proslavljana ljepotama
Koje ni opisati ne umijem.
Razdrobljena, inficirana,
Pokopavana šarlatanstvima zemnim
Sa ludim I naivnim plesačima uličnim
Rasprodavana od gramzivih
I bestidnih, dječače dragi.
Pitaš kako sve to mene snadje ?
Nemam ti odgovora,
Ali znam da je poteklo
Iz zla raznorodnoga.
Sva moja stradanja I vaskrsavanja
Jerusalimskom radošću u meni teku,
Žive I plove negdje užasno daleko.
Ah, Roditelju, spusti oči
Na ogrubjelu nerotkinju.
Čuvaru moje Svetosti
I pravdoobraznosti,
Razveseli kćeri I sinove
Što padoše tamnice ove
Jer Ti jedini to možeš.
Bezbroj sam puta u kutku tvoje sobe
Bila sama I neutješna
Plakala za tobom, o ženiče moj,
Raznosila prašinu pod tvojim nogama
I dozivala te da se vjenčamo
Ljubavi moja.
Tjerala sam strahove od tebe
Svake noći kada si jecao
Duboko zabrinut
I zamišljen nad sobom
I svijetom kojim hodiš mili moj.
Upodobljavajući se lukavstvima,
Lažnima podizao si hramove,
Otmicom svijesti I savjesti
Odvajali su me od tebe
I bivala sam tada najbjednija,
Nespokojna, zaumna I prokleta
Osudjenica otpadnika neba.
Tvoje čelo uljepšavala sam
Djetinjom ljepotom I osmijesima
Kojima su I andjeli divili se,
A meni je Roditelj blagodarivao
Bijelog andjela Mileševskog,
Tebe da čuva, blago moje.
ЗАТВОРЕНИЦИ
Затвореници не
доживљавају кишу
која данас
суморно пљушти
лупајући бијесно по
старом затворском бетону .
Пркосно натмурени
ходају по киши
не придавајући јој ни
најмањи значај и
замишљено блуде
по бескрајним
хоризонтима маште
у свом далеком свијету
замишљајући сунчан дан .
Није најстрашније
бити заточен
међу зидинама , решеткама
и бодљикавом жицом ,
најстрашније је бити
окован духом у
ћелији бића и удисати
смрдљиву влагу изолације
сваки убоги дан .
Ne laj u prazno!
Ne laj u prazno poput bijesnog psa
koji izgubi kontrolu nad sobom!
Pregrizi beton na putu ka svojim snovima
bez straha da će ti ispasti zubi!
Ljudi su hramovi straha koji preziru
galebove, a poistovjećuju se sa krticama!
Pakleni rug je družiti se sa oblacima,
a prositi mrvice od zemlje !
Ne plaši se samoće, u njoj ćeš otkriti
svoje pravo lice!
TAMA SRPSTVA
Moja su bespuća
nakazna strašila
zmije o vratu,
okovi na lutajućim duhovima ,
prožet sam njima
usudom gorkim.
U čovjeku ratuju
svi ratovi svijeta ,
na bojištu krvare neprestano
sloboda i čama ,
a opet mudroslovna
ljubav u meni
blaži mi i razbistrava
duhovni vid .
O čemu da pričam
sa onima koji pripovijedaju mir ,
a raskopavaju temelje
domova bližnjih,
gotovi na sve zlosti
samo da ostvare
svoj bijedni pir .
Junaci zaboravljeni izdišu
okamenjenog pogleda ,
Okaljani današnjim
pigmejskim pokoljenjima ,
Ništa Sveto i
Bogu pristupačno ,
tama srpstva
vremena ovoga
zagorča nam
k'o nikad
prokletu Kosovsku večeru ,
zato većma bludim
u razdirućim mislima
nedostojan i sam
zavjeta
Svetih Nemanjića .
PUT
Tiho, neprimjetno
Dok misliš da ne misliš,
Zagledan u nebo
Bezobzirno nekud juriš,
Pogledom tražiš dijeliće slobode
İ ljutito lomiš prste u gomili ljudi,
Pričaš sam sa sobom,
Kradeš sebe od svijeta,
Utrkuješ se sa psima lutalicama
İ preturaš prostorije prošlosti
Na ulici koja sliježe ramenima razmišljaš
O probudjenim zvijezdama u noći
I obuzima te misao da je svaki čovjek
Misleća zvijezda svijeta.
STRANAC
Stranče , namrštenog čela ,
Patniče strašni života ,
Mrkla noć nijemo tihuje
Pod tvojim kaputom .
Koračaš prašnjavim ulicama ,
U sebi nosiš Hram nedovoljstva ,
Zagledan duboko ,
Daleko u nebosklon ,
Govoriš tiho , jedva čujno :
“ U okeanu apsurda
Ljubav je samo
Nadahnuti san
Proključale krvi svijeta . “
Alberu Kamiju
