Nebo me prekorno gleda

Nebo me prekorno gleda
a ja ćutim zagledan u djecu
i čeznem svim bićem za ljepotom
kojoj ne znam imena i godina .

Gorka je mladost
koja kleči prosjački
pred vihorima zemnim .

Pjesnici su proroci bezdomni
u ovome svijetu sa srcem
ognja besmrtnoga .

Žudimo strasno
umiremo začarani žudnjom ,
živimo usput
zarobljeni  teškom slutnjom .

Samo umiru obezljubavljeni
moj dragi putniče ljubavniče ,
ti kažeš da umiremo svi ,
ne , umiru samo poklonici
prahu i čarne zvijezde
obeznanjene svojom veličinom .

Neuki brzinom tiranina
hrle ka oblacima
i izgubljeni u beskrajima umiru
zgaženi smrtnošću kletom .

Pjevamo Suncu
očinji vid
muti nam dim ,
ožiljcima novim
krstimo stihove i dane .

Nebo me prekorno gleda
a ja ćutim zagledan u djecu
i čeznem svim bićem za ljepotom
kojoj ne znam imena i godina .