Mlada dijeva
Mlada dijeva
zaljubljena snijeva
u očima joj plam nebesa
počinje da sijeva ,
hladnjikavi jesenji dan
dirljivim glasom
oblacima pjeva .
İ prije svega
mlada dijeva
voli njega ,
ljubav slatka
carica je
i muza moja .
Njena duša plovi nekuda
niko ne zna kuda ?
U velikom zanosu srca govori
da u dan suda
najgorče će zaplakati
ubogi Juda.
İ prije svega
mlada dijeva
voli njega ,
ljubav slatka
carica je
i muza moja .
Ne kunite ljubav moju !
Ljubavi moja dušo
moje srce
cijeli život
tebe traži
da sa tobom
da sa tobom
prebrodi sve pod nebom laži .
Ne kunite ljubav moju
o braćo , druzi pijanci
ostavite zabludu svoju
svi smo u životu stranci .
Kunem se tako mi pjesme
i poljubaca njenih
volim je više od života
i andjela svijetlih .
Ne kunite ljubav moju
o braćo , druzi pijanci
ostavite zabludu svoju
svi smo u životu stranci .
Ružo moja
Gdje si sada ružo moja ?
Uvela je mladost ova ,
nekad bješe ljubav moja
sada samo gorka uspomena .
Sjećaš li se burne strasti
kojom smo se voljeli ,
pitam tužno , srce ludo
da li te je prevoljelo ?
Gdje si sada ružo moja ?
Uvela je mladost ova ,
nekad bješe ljubav moja
sada samo gorka uspomena.
Zalud vrijeme brojim
bez tebe tonem , ne postojim
prosjak lutalica tebe voli ,
u kafani pijan čaše lomim
i sanjam naše poljupce
ružo moja .
Gdje si sada ružo moja ?
Uvela je mladost ova ,
nekad bješe ljubav moja
sada samo gorka uspomena.
Bio si sve čovječe !
Bio si bogati siromah
i siromašni bogataš,
monah koji se odrekao svijeta ,
posrnuli klošar sa ulicom u očima
i rapsod lutalica ,
bio si sve čovječe !
Bio si demon sa bivoljim rogovima
i andjeo sa jorgovanom u njedrima ,
pjesnik i pijanista koji je pričao
sa kišom i suncem ,
živio u smrti i umirao u životu ,
Tamničar i prostitutka ,
mladi starac žedan Raja ,
ajkula sa hiljadu zuba
razbješnjena bez krvi,
Utvara koketa na balu vampira,
abortiran iz utrobe Neba
i mafijaš u crnom kaputu
dehidrirao u vodi do koljena,
glavno jelo vukovima
i ludak bez tačne dijagnoze ludila,
bio si sve čovječe !
Elegija neba
Nebo noćas ne pjeva, ne misli
utonulo je u mrtvi san
uzviknuli su svi koji su upravo
pogledali u njega sa velikim užasom
ugledavši razornu eksploziju neba.
Pritisak okova strašnoga suda
sručio se k'o munja u bezdan
provalije svijeta
ljudskih pokoljenja.
Prekipilo je nebesnoj glavi
da ćuti i guta uvijek
pljuvačku bijedno u svoju
tegobnu utrobu.
Poumirala su crvotočiva
srca ljudi i sažežena su
u strašnom ništavilu
zagrmješe nebesa
jezovitim baritonom
i žmirkajući pospanim očima
prepunim elegije.
Misaono vidjenje
Kosmos mi je uzak.
Duša kipti od bijesova.
U čašu proklinjem svoje stanje ,
a u trenu gledam svod nebeski
čudima mnogoplodan.
Znoj me sa umornog tijela ophrvava
i spasava.
Zvijezde u tihoj noći poju himnu
blaženom stvoritelju.
Nauk ljudski zaudara jadnom čamom.
Ljubav je rasuti melem svijeta.
Život je bojno polje junačkoga viteza.
U srcu su dva svijeta ,
dva vladara nepomirljiva.
Za noć , fantazija je misao dana.
Za žabu , močvara je okean beskrajni.
Za bogoborca , ljubav je puka ništarija.
Ovaj vijek radja sumanutom brzinom
smrskane duhove i leprozna srca.
Žedj je praslika slomljenog
ogledala Edenskog ,
krvnik i prokletnik misaono isto
poimaju grubu Zemlju .
Majka je čuvar riznica nebeskih.
Laž je drakonova poema.
Naša čežnja za izgubljenim roditeljem tužna je simfonija.
Kročimo trnovitim uskim putem
sa vjerom u Bogočovjeka Hrista
pravdu hranimo
i ljubavlju sastradavamo.
