ISPISANO NA MANASTIRSKOM
                                  ZIDU

Odbacili su život da bi
tražili Put .
Njihove su stope pred nama .
Žrtvovaše umove , razdraše svoja
tijela , toliko odlučni bjehu .
Zamisli li se dug Put , zrno će
prosa da nam zakloni vasionu .
Zamisli li se kratak , sav svijet će
da se skrije u vršak igle .
Ostriga , dok joj je utroba još
prazna , misli na mjesečinu
sa kojom će da začne ;  ćilibar ,
čim očvrsne , misli na negdašnji bor .
Povjerujemo li tim istinitim riječima
na starom pergamentu , čućemo
svu prošlost i budućnost u jednom
jedinom udaru manastirskoga zvona .

"Iz antologije stare kineske poezije"