Nasmij se neprebolima i isplivaj iz olupine broda koja truli vijekovima na dnu okeana i zmije će se smrznuti na surovoj Sibirskoj zimi !

Jedino čudesa postoje u ovome svijetu i u svim svijetovima , sve ostalo je projekcija varljivog razuma iluzorne taštine !

Boem i pjesnik !

Crne rupe u srcu
strašni sud su duhu
koji plače opijen u kafani
i žvaće gorke rane prošlosti ,

čovjek je katastrofa vječnosti
uzviknuo je  boem opijen  gorkim vinom ,

čovjek je prosvjetljeni strah
i usud zemljanih provalija
slijepih putnika odgovorio je
pjesnik opijen svojom pjesmom .

Razvedi se !

Razvedi se od ponora gorčine čovječe,
skini svoju glavu sa zida u koji si se strahovito razlupao ,
zavapi duboko nad sobom i neka bude to tvoja vječna molitva u kojoj ćeš se osjećati  jedino živ pored svih smrti u sebi ,
i zapamti da nije svijet obećana zemlja koju tražiš !

Tvoja snaga i veličina uspjeha izmjeriće se po tome koliko si u stanju popiti nerazblaženih poraza u sebi i pretvoriti ih u pobjede !

Hercegovina

İma  nešto tegobno i Sveto
sa mitskom kulminacijom
ovjenčano istinom i mučeništvom
jedinstveno u čitavom svijetu
zapečaćeno za vijek vijekova
Golgotskim stradanjem
i prožeto tragikom i blaženstvom
Kosovskoga zavjeta
u veličanstvenoj i ponositoj Hercegovini
gdje krš zrači surovošću i plemenitošću ,
a riječ odredjuje , utemeljuje čovjeka
u kolijevci  heroja , mučenika i umjetnika ,
tu se ogoljuju i ginu sve vašarske pozornice
pompe  svijeta
ostajući zanavijek poražene i mrtve .

Sveta zemlja Hercegovina
djedovina Svetoga Save
blistavo je ogledalo
nebeskog Jerusalima
i putokaz ka netruležnoj pravdi
koja plijeni duh i vaskrsava ga
raznorodnim blagodetima
čojstva i junaštva .

Čovjek

Čovjek je sjena umirućih života
i minulih vijekova ,
inkvizitor svoje slobode
perjanik strasti
vrelog pustinjskog pijeska ,

on je vječno goruće pitanje
bez odgovora
na raskršću svijetova ,
srce divno , srce tužno
najelegičniji je Hram svijeta
uzviknuli su gromoglasno
razorni vjetrovi i mora !